Prije desetak dana, pred beogradskom publikom u dvorani MTS, dvije večeri zaredom (19. i 20. 2.) doajen domaćeg rocka Dado Topić slavio je šezdeset godina na glazbenoj sceni. Početak je to turneje koja će obuhvatiti i druge gradove u regiji. Zasad nije poznato hoće li turneja obuhvatiti Hrvatsku, ali brojni Topićevi ljubitelji nadaju se koncertu u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima.
Prema izvješćima beogradskih medija, koncerti su oduševili publiku, a proslavu su, popevši se s Dadom na scenu, uveličali brojni poznati glazbenici, a među njima i članovi YU grupe te Radomir Mihailović Točak, nekadašnji gitarist i autor pjesama grupe Smak. Prema tvrdnjama prisutnih na koncertima u MTS-u, upravo je Topićeva izvedba pjesme grupe Smak ‘Zašto ne volim sneg‘ bila vrhunac ovih koncerata.
Nastup je započeo stupanjem na scenu prve rock-grupe u kojoj je u Osijeku polovicom šezdesetih godina pjevao Dado Topić - Đavolji eliksiri.
Na sceni su se pojavili u postavi u kojoj su uz Dadu na pozornici stajali Josip Boček, Zoran Knežević i Ratko Divjak. Boček je nakon mladenačkih dana u Osijeku postao poznati gitarist i suradnik Topića, Kornelija Kovača i Đorđa Balaševića. Divjak je bubnjeve svirao u grupi Time i Septemberu, a Zoran Knežević postao je astronom svjetskog ugleda (po njemu je nazvan i jedan asteroid), a trenutačno je predsjednik Srpske akademije znanosti i umjetnosti.
Zatim su na scenu stupili Dinamiti u sastavu Dado Topić, Josip Boček i Ratko Divjak, a onda i grupa Time u sastavu: Dado Topić, Ratko Divjak, Aleksandar Zafirov, Milovan Paunović i Miloš Stepanović. Mnogi su primijetili da na koncertima u Beogradu nije bilo Vedrana Božića, vrhunskog gitarista koji je svirao u najpoznatijoj postavi legendarne grupe Time, kao ni drugog slavnog ‘tajmovca‘ Tihomira Asanovića.
Možda taj propust bude ispravljen na koncertu u Zagrebu, ako ga bude. Dado u Zagrebu nije često držao koncerte zadnjih godina, pa ni desetljeća, a jedan od zadnjih u sjećanju je odličan, ali prekratak nastup s originalnom postavom Tajmovaca u Gradskoj kavani 2016., kao i sjajan solo-nastup u Kerempuhu 2014., koji je prezentiran na albumu uživo ‘Live in Kerempuh‘, a koji je nedavno prvi put objavljen na vinilu. Nastupio je nedavno na festivalu u minijaturnoj Kontesi, ali veći prostori već dugo čekaju na njegov samostalan nastup.
Prigodom šezdeset Dadinih godina pod svjetlima pozornice prisjetit ćemo se ovdje nekih značajnih trenutaka iz Topićeve bogate karijere.
Adolf Dado Topić karijeru započinje sredinom šezdesetih godina u Osijeku kao pjevač i bas-gitarist u grupi Đavolji eliksiri, a zatim u rock-grupi Dinamiti kao pjevač zamjenjuje Kiću Slabinca. Poziv da se, kao novi pjevač nakon odlaska Dalibora Bruna, u Beogradu 1969., zajedno s Bočekom pridruži sve popularnijoj i već tada diskografski aktivnoj Korni grupi bit će prijelomni trenutak novonastajuće karijere.
Pod palicom budućeg velikog maga Yu glazbene scene, kompozitora i klavijaturista Kornelija Kovača, koji će polovicom sedamdesetih poput Geppetta ‘udahnuti život‘ najvećoj pop zvijezdi, lutku s glasom slavuja Zdravku Čoliću, Dado će provesti godinu dana i pritom snimiti nekoliko singl-ploča.
Najznačajnija među njima jest ona s pjesmama ‘Trla baba lan‘ i ‘Slika‘ (1970.). Pjesma s A-strane, sjajan komad zabavne glazbe obojen zvukovljem ‘hipijevskih‘ godina, mnogima će u ono vrijeme biti prvi susret s Topićevim glasom, a krajem osamdesetih godina nekima će zapeti za uho u horor-filmu Gorana Markovića ‘Već viđeno‘, u čijem je ranijem filmu ‘Nacionalna klasa‘ pjesma ‘Floyd‘, koju je također otpjevao Dado. Pjesmu ‘Trla baba lan‘ na francuskom je snimila i poznata pjevačica Dalida pod nazivom ‘Ram dam dam‘.
Još bolja bila je skladba na B-strani, psihodelična rock-pjesma koja podsjeća na senzacionalnu ‘Plimu‘ sarajevske grupe Indexi (za koju je tekst napisao Kornelije Kovač), koja je u tom trenutku već snimljena (1968.), ali, zbog nerazumijevanja diskografa za novi zvuk, ne i objavljena, a to će se dogoditi tek 1972. ‘Slika‘ je stoga jedna od prvih uspjelih psihodeličnih pjesama na ovim prostorima i zaslužila je da bude poznatija i slušanija.
U Korni grupi Dado će otpjevati i vrhunsku skladbu Kornelija Kovača ‘Jedna žena‘, s kojom nastupaju na Zagrebačkom festivalu 1970., a koja, nažalost, neće u Dadinoj verziji biti objavljena sve do 1996., a poznatija je verzija koju je u Korni grupi vrhunski otpjevao Zlatko Pejaković 1973. godine.
Jedina dugosvirajuća ploča Dade Topića s Korni grupom, snimljena 1970., bit će objavljena tek devet godina nakon njegova rastanka s Kornijevcima. Na albumu ‘1941.‘ zabilježena je uglazbljena partizanska poema Branka Ćopića, a pjevači koji su na tom albumu pjevali ‘antifašistički rock‘ bili su Dado Topić i Josipa Lisac.
Inspiriran Kovačevim načinom rada i progresivnim rockom, Topić odlučuje napustiti Korni grupu (pjevač će nakon njega nakratko postati Zdravko Čolić, a nedugo zatim još jedan Osječanin, Zlatko Pejaković) i osnovati novu grupu - Time (Tajm), i to u Zagrebu.
Iz starog osječkog benda pridružuje mu se bubnjar Ratko Divjak, a ostali članovi postat će Vedran Božić (gitara), Mario Mavrin (bas-gitara), Brane Živković (klavir i flauta) i Tihomir Asanović (električne orgulje), koji će zajedno činiti prvu i najpoznatiju postavu grupe, koja će snimiti vrhunski prvi album (1972.), kamen temeljac za cijelu buduću rock-glazbu na našim prostorima. Dado Topić pritom će se iskazati kao uspješan autor i vrhunski interpret vlastitih pjesama.
Uz uspješnu baladu ‘Pjesma No 3‘, s prvog albuma izdvojit će se ambiciozna jazz-rock kompozicija ‘Za koji život treba da se rodim‘, desetominutna progresivna rapsodija na razini najboljih svjetskih prog-rock sastava.
Na singl-ploči nakon prvog albuma bit će objavljena ‘Makedonija‘, rock-pjesma inspirirana etno motivima i s jednom od najljepših solo-dionica na električnoj gitari u domaćoj glazbi ikad, remek-djelu Vedrana Božića.
Na drugom (podjednako dobrom) albumu grupe Time (1975.) zablistat će sjetna balada ‘Divlje guske‘, koju je Topić skladao na stihove pjesnikinje Desanke Maksimović, a otpjevao u rangu s najboljim blues i soul pjevačima.
Na albumu se nalazi i za ono vrijeme vrlo provokativna pjesma ‘Živjeti slobodno‘, čije su stihove mnogi interpretirali kao vapaj protiv političke represije.
Tu se našla i popularna balada ‘Da li znaš da te volim‘, pjesma prekrasne melodije i umjereno dobrih stihova, koja je ušla u srce i um brojnih Dadinih obožavatelja/ica.
Grupa Time u novoj postavi snima i treći album ‘Život u čizmama s visokom petom‘ (1976.), ali autorska inspiracija Dade Topića u tom trenutku više nije na dotadašnjoj razini. Na albumu je najzapaženija bila pjesma ‘Rock ‘n‘ roll u Beogradu‘, koja će, s izmijenjenim imenom grada ovisno o lokaciji nastupa, postati uobičajena pjesma na Topićevim koncertima.
Dado zatim započinje solo-karijeru s ambicioznim, ali ne sasvim uspjelim konceptualnim albumom ‘Neosedlani‘ (1979.) o jugoslavenskom iseljeniku koji u Njemačkoj postaje žigolo i kockar, a zatim i boljim albumom ‘Šaputanje na jastuku‘ (1980.), na kojem se istaknula balada ‘Zvjezdana prašina‘.
Osamdesetih Dado Topić snima od publike odlično prihvaćeni duet sa Slađanom Milošević ‘Princeza‘ (1984.) i jedan pravi superhit, pjesmu koju su krajem te dekade svake nedjelje oko 8 navečer istovremeno slušali milijuni Jugoslavena - ‘Ja hoću život‘ (1987.). Pjesma je ‘ozvučila‘ špicu najpopularnije serije tog vremena - ‘Bolji život‘, koja je, između ostalih, zvijezdom učinila Dragana Bjelogrlića, tada mladog glumca, a u budućnosti uspješnog redatelja, koji ovih dana proživljava novi val regionalne popularnosti kao glavni glumac u hrvatskom filmu ‘Svadba‘.
Ozbiljniji povratak snimanju albuma Dado ostvaruje tek početkom novog milenija te snima ‘Otok u moru tišine‘ (2002.) i ‘Apsolutno sve‘ (2004.) s naslovnom pjesmom koja će postati hit. Nastupa i na Eurosongu s grupom Dragonfly (2007.), a izvodili su pjesmu ‘Vjerujem u ljubav‘.
Prošle godine Topić je objavio još jedan album, ‘Ponovo na cesti‘, za kojeg je većinu pjesama napisao Brano Likić, poznat po suradnji sa sarajevskom grupom Rezonansa. I kako to kod Topića obično biva, i ovdje su najbolje ‘spore stvari‘, pogotovo ‘Slobodan čovjek‘ i ‘Troši se polako‘, ova druga sa stihovima pokojnog pjesnika Duška Trifunovića, koji je napisao neke od najboljih tekstova Bijelog dugmeta.
U pjesmi ‘Troši se polako‘ stihovi nam kažu:
Iz ove kože srce nemaš kuda,
ostani tu, troši se polako
i burno živi koliko se može
i ne pitaj me dokle ćemo tako
Dadino rockersko srce očigledno još nije potrošeno, svih ovih godina odolijevalo je sirenskom zovu narodne i zabavne glazbe kojem su podlegli neki njegovi kolege pjevači iz Korni grupe, a nadamo se da ćemo se još neko vrijeme veseliti novim (po mogućnosti burnim) poglavljima Dadine muzičke karijere.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....