Prvih pet godina plamen Vatre, uz prigovore da je posrijedi tek slabašna kopija EKV-a, nije nadavao da bi se mogao tako rasplamsati, no od četvrtog albuma “Aritmija” (2006) postalo je jasno da je bend, kojem se ni nakon dvadeset godina “nikud ne žuri”, nakanio da uspije i ustraje. Doduše, trebalo je proći još pet godina da se dogodi hit poput “Tremola”, uz blagodatnu i nesebičnu pomoć Urbana, da bi nakon tri godine stigao i megahit “Tango”, bez pomoći sa strane, sada i “Nama se nikud ne žuri” s Massimom, a u posljednjih dvanaestak godina i jaka kolekcija (virtualnih) singlova.
Takav niz je posljedica čvrste volje, nepokolebljive upornosti i zaraznog optimizma koje je Ivan Dečak prvo usadio u svoj bend, a potom prenosio i na publiku pa se Vatra prometnul...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....