Nadao sam se da ovaj dan, barem za trajanja moje profesionalne karijere, neće doći i da neću morati pisati in memoriam našem najkarizmatičnijem frontmenu, velikom pjesniku, simbolu i ikoni naše rock glazbe, mom prijatelju Goranu Baretu. Vjerovao sam i da će taj dan, kad stigne, doći mnogo kasnije, onda kad će Bare, poput njegova pokojnog djeda, biti u 90-ima godinama. A znao sam se šaliti i kako će cijeli svijet otići k vragu, a Zemlju naslijediti samo Keith Richards i Goran Bare, jer jedino su njih dvojica neuništivi i besmrtni.
Stoga ni u ovim trenucima ne mogu vjerovati da je Goran Bare otišao i sa Zemlje se vinuo u nebesa; tamo gdje "Mora da je super gore/Kad se prozori raja otvore", kako je pjevao u "Teškim bojama", jednom od najvećih hitova Majki i jednom od najveličans...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....