Možda ste čitali izvještaj s koncerta Lucinde Williams, održanog u siječnju ove godine u Münchenu u kojem sam, između ostalog, zapisao i ovo: "Pustim koju suzu dok nitko ne gleda jer sam, hvala Clintu Eastwoodu, "cry macho" pa dignem glavu i kročim dalje. Bude mi lakše jer nema toga što čovjek ne može podnijeti uz Lucindu pa tako i uz njenu novu "Stolen Moments", posvećenu preminulom Tomu Pettyju ili uz "Joy" koju je u Technikumu posvetila netom umrlom Jeffu Becku. Život je za većinu ljudi konstantna patnja uz pokoji proplamsaj radosti, a kad to shvatiš, kao što sam zarana bio primoran naučiti na vlastitoj koži, naći ćeš povoda i za užitak i veselje". Nije Lucinda spazila kako plačem na njenom koncertu, ali neku takvu "muškarčinu" negdje zacijelo jest. Da nije, ne bi u "New...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....