Naša proslavljena diva, inače Međimurka, sopranistica Evelin Novak, prvakinja Berlinske državne opere, ove subote nastupa u ulozi Mimi u operi La bohème Giacoma Puccinija u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Ona je tražena pjevačica u opernim kućama diljem svijeta, od Japana do Wagnerova Bayreutha, ali u svojem gustom rasporedu nalazi vremena i prihvaća poziv intendantice Ive Hraste Sočo da bude rezidencijalna operna umjetnica ove sezone. Uz spomenutu Mimi ovoga vikenda, to uključuje i njezine nastupe u operama Rusalka Antonína Dvořáka i Tannhäuser Richarda Wagnera u prvoj polovici iduće godine, tako da će je zagrebačka publika u kratko vrijeme moći doživjeti u tri različite uloge.
- Kako ste iz Varaždina, gdje ste išli u glazbenu školu, završili u Stuttgartu u klasi Dunje Vejzović koja vas je oblikovala i usmjerila na njemačko govorno područje?
Preko Graza došla sam do Stuttgarta. Već sam sa 16 godina položila prijemni na akademiji u Grazu i tako sam paralelno bila student i završavala maturu u varaždinskoj glazbenoj školi. Tad me moja profesorica pjevanja Darija Hreljanović poslala na jedan ljetni seminar kod naše velike Dunje Vejzović i tu se dogodila ljubav na prvi pogled, poštovanje i ogromna želja za poimanjem svega što je ona mogla jednom studentu pružiti. Ne samo da je meni i mojim kolegama, pogotovo nama iz Hrvatske, bila podrška i pedagog, već nam je neumorno pomagala tražiti i stanove kad je trebalo, i studentske poslove. Sad kad i sama predajem na UDK (Universität der Künste), svjesna sam koliko sam zapravo tehnički kod nje naučila. Ona posjeduje ne samo golemo znanje u njemačkom fachu koji je usavršila radeći s Herbertom von Karajanom te pjevajući tolike velike uloge u tom fachu, već je kroz talijanski fach i rad s poznatom talijanskom pjevačicom Ginom Cignom znala točno podučiti tu talijansku suštinu, „italianità”, toliko važnu u talijanskom repertoaru. Obično se pjevače stavlja u jedan od ta dva „facha”, no ona je u oba bila jednako sjajna. - Prvakinja ste Berlinske državne opere Unter den Linden.
Je li to ipak središnja od triju glavnih opera njemačke metropole (uz Državnu i Komičnu) i što ju čini takvom?
Berlinska državna opera njeguje posebnu kvalitetu i poziva najveća imena klasične scene. Biti dio tog tima sve te godine iziskuje puno žrtve, ljubavi, ali i stresa. Obično nikad nemamo dvije podjele i u slučaju da se razbolim moraju zvati gosta koji tu ulogu pjeva u A-kućama, što onda puno košta. To je jedna od najboljih opera na svijetu, što se vidi po umjetnicima koji dolaze na gostovanja i zaista posebnoj kvaliteti orkestra (njegovo je ime Staatskapelle Berlin), te akustici operne kuće koja je besprijekorna. - Koliko je na vas utjecao rad s legendarnim Danielom Barenboimom, dugogodišnjim umjetničkim ravnateljem te opere, jednim od najvećih svjetskih pijanista i dirigenata današnjice, koji je istodobno i veliki humanist.
Mene je maestro Barenboim angažirao još tijekom poslijediplomskog studija i zapravo sam odmah nakon audicije uskočila u operu “Viva la mamma” Gaetana Donizettija u ulozi Primadonne, tako da sam na njegov poziv od 2009. godine na angažmanu u njegovu ansamblu. Nikad nisam mislila da ću moći ostati toliko dugo te da ću “preživjeti” sve smjene intendanata, a pogotovo kad se maestro Barenboim sasvim povukao s pozicije radi zdravstvenih problema. Rijetko kad u Njemačkoj nekog pjevača u opernoj kući ostave sve do mirovine na ugovoru, tako da sam posebno bila počašćena kad su mi nedavno to ponudili. Kroz rad s maestrom Barenboimom stekla sam ogromno znanje, posebno kako glazbenu interpretaciju konstantno razvijati, održavati je i proživljavati do zadnjeg tona. On je svojim znanjem i talentom oduševljavao kritičare diljem svijeta, a onda svoj ugled i status koristio u pregovorima s političarima. Svi važniji svjetski političari uvijek su na predstavama u našoj operi. Najviše od svega se možda izdvaja trenutak kad je Barenboim na festivalu 2001. godine u Izraelu, za dodatak koncertu, odlučio izvesti Wagnerovu uvertiru iz „Tristana i Izolde” te time izazvao veliki skandal, jer se dotad tamo Wagner nije izvodio zbog zlouporabe njegove glazbe u Drugom svjetskom ratu.
Koliko se toga promijenilo u kazalištu kad je Barenboim svoje mjesto ustupio nasljedniku Christianu Thielemannu, a koliko on čini sve da njegovu tradiciju održi na životu?
Nije se puno promijenilo i nivo je ostao isti. Promijenio se možda repertoar premijera jer se više rade Wagner, Strauss i općenito njemački skladatelji, što je najvažnije Thielemannovo područje.
Koliko vam se "isplati" biti u stalnom angažmanu u opernoj kući, mnogi vaši kolege odabrali su put slobodnih umjetnika?
Ja sam uvijek bila “ziherašica” i status slobodnih umjetnika me nikad nije privlačio jer volim unaprijed imati neki siguran pregled kalendara. Kroz te sve godine stvorila sam si u Berlinu renome koji mi jako odgovara. Želim biti što više u jednom gradu jer mi sin ide u osnovnu školu, a opet, slobodna sam odlučivati koje uloge i ugovore ću još uz stalni angažman i studente na akademiji uspjeti prilagoditi kroz sezonu.
Koliko vam kazalište uopće dopušta nastupe u drugim scenama i pod kojim uvjetima? Kada možda ne dobijete dozvolu?
Ne dobijem dozvolu kad je baš neka važna premijera i uloga za koju mogu samo dovesti jako skupog gosta. Prije je situacija bila teža pa sam, primjerice, dvaput morala reći „ne” kad me milanska Scala zvala za gostovanje. Jednom je to bio Fidelio (Marzelline), a drugi put Ariadne (Najade), i to zbog Pamine koju u Čarobnoj fruli u Berlinu pjevam već 14 godina. Ove sam sezone trebala pjevati Traviatu u Helsinkiju, ali u to vrijeme imam Donnu Annu u Berlinu, a pošto mi je stalo do te produkcije opere Don Giovanni, nisam se previše borila s direkcijom opere. A i nisam mogla biti više odsutna iz Berlina jer sam sezonu popunila sada gostovanjima u Zagrebu. Ponekad su odluke teške i koštaju puno vremena da se dobro s agentom stave na vagu.
Sada nastupate kao Puccinijeva Mimi. Koliko vas je ta uloga obilježila?
Mimi je uloga koju sam počela učiti još u srednjoj školi s profesoricom Darijom Hreljanović jer je ona odmah rekla da će mi ona obilježiti život. Bila je u pravu. Dosad sam je otpjevala u najviše različitih produkcija. Puccini mi je ionako jedan od najdražih skladatelja jer sve tako jasno piše, a opet s toliko emocija, da se glas može rascvasti poput ruže.
Već ste prije sedam godina, 2018., u istom kazalištu debitirali u Zagrebu s tom ulogom, tada u režiji Francuza Arnauda Bernarda. Sada nastupate u režiji Talijana Maria Pontigge. Kako vam se sviđa njegovo klasično čitanje libreta?
Zanimljivo da je već toliko godina prošlo i drago mi je da sada opet nastupam kao Mimi. U Bernardovoj je režiji bilo puno detalja i novih ideja. Posebno mi se sviđalo kako je soba Rodolfa i Marcella bila u potkrovlju pa se do nje dolazilo stepenicama ispod dasaka. U Pontigginoj je režiji sve vrlo klasično, točno po libretu, kako i treba biti. Najviše mi se sviđaju kostimi i raskošna scena. Ova produkcija ima sve predispozicije ostati dugo na repertoaru kazališta.
Kako gledate na Zagrebačku operu danas, sedam godina nakon što ste debitirali ovdje?
Moram priznati da sam jako iznenađena razinom kazališta. Dosta sam već primjećivala i izdaleka, prateći u medijima i na društvenim mrežama novosti zadnjih godina otkako je intendantica Hraste Sočo preuzela vodstvo, no u to sam se sada i sama uvjerila uživo. Mislim da je ovo novo zlatno doba zagrebačkoga HNK-a. Kolege pjevači su izvanredni i ne znam zaista koga bih izdvojila… no moram izdvojiti svakako orkestar, što je definitivno zasluga maestra Pier-Giorgia Morandija, a onda i Zbora HNK.
Što vas očekuje u skorijoj budućnosti, netom nakon što nastupite u Zagrebu?
Planova je puno i jako im se veselim. Vraćam se u Hrvatsku već prije Božića za koncert u Međimurju s kolegom Tomislavom Mužekom. U Berlinu još imam dvije produkcije ove sezone. U ožujku snimam album sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, što me posebno veseli… zatim opet dolazim u Zagreb pjevati u Tannhäuseru i Rusalki. Nakon toga letim za Japan i onda opet, kao i prošlih godina, sam u Bayreuthu. Između je još puno koncerata s Varaždinskim komornim orkestrom i Zagrebačkim solistima. Sljedeće sezone su isto lijepe, ali o tome ćemo više tijekom proba za Tannhäusera.
1
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....