Fantom me osvojio na prvu, kad mi je YouTube algoritam prije nekoliko godina ponudio njegovu pjesmu "Žena". "Kada dugo ne vidim te/Ne znam što bih radio pre/Sa tobom, sa tobom, sa tobom", pjevao je sanjivi, sneni glas iz mojeg zvučnika. Pratila ga je animacija koja prikazuje golu ženu, koja u noći stoji u sobi, okrenuta prema balkonu, pogleda usmjerenog prema punom mjesecu. Oko nje samo radio, jedna boca, i jedna čaša za martini. Ne okreće glavu, ali zato zamamno njiše bokovima u ritmu muzike.
Dugo mi je asocijacija na Fantoma bila upravo ta slika. Sa zanimanjem sam pratila njegova nova izdanja koja je objavljivala vodeća regionalna izdavačka kuća za suvremeni pop, više-manje zauvijek, no Fantomu sam dozvolila da u mojoj imaginaciji doista ostane fantom. Iako sam ga pratila, pri...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....