Arena, reci Otac! - viče Marin Periš.
Osamnaest tisuća ljudi mu odgovara uglas:
- Oooootac!
- Reci Isus - nastavlja Marin.
- Isuuuus - grmi krcata Arena.
- Otac, Sin i Duh Sveti, Arena leti! Arena skače, idemo jače! - diže Periš atmosferu do usijanja.
Subota je navečer i koncert “Progledaj srcem”, najveći moderne duhovne glazbe zabilježen u hrvatskoj povijesti, može početi.
- Opet ista priča, “Progledaj srcem” o kojem će pričat’ generacije i druge nacije, dolazi časna, da čujem ovacije! - najavljuje voditelj u rimi sestru Dijanu Lončarek koja mu se pridružila na pozornici i s njim vodila publiku kroz noć.
- Jezuš meni, Marine, dal’ osjećaš nešto u zraku? - pita ga sestra koju su dočekali golemim ovacijama.
- Da, osjećam, mogu taknut Duha Svetog! Sve je nekako lipo, svečano, i ti si mi neka svečana, metalik crna haljina, dobar izbor, sestro! - komplimentira joj on.
- Čuj, Marine, da nije bilo ove korizme, ja ne znam kako bih stala u nju! - kaže sestra Lončarek, a Marin odgovara: - Da nije bilo ove korizme, ja ne znam kako bi se 18 tisuća ljudi stisnulo u ovu Arenu! Bogu hvala na korizmi! - zaključuje.
Periš u međuvremenu odrepa nekoliko stihova u freestyle maniri.
“U Isusovo ime, gdje su barem dvojica, tu je i Isus i nebeska trojica...A gdje je 18 tisuća ljudi, tu je i cijelo nebo, Arena poludi”.
Na binu potom izlaze Alan Hržica, Petar Buljan i Domagoj Pavin, pa Rafael Dropulić Rafo.
- Mi večeras pišemo povijest i sve zahvaljujući svevišnjem Bogu Ocu! Večeras pokažimo cijelom svijetu kako braća i sestre kršćani u ljubavi, miru i slozi slave Boga zajedno - energično uzvikuje Rafo dok ga obasipaju tisuće konfeta u obliku srca, a on skače po pozornici, još uvijek u maniri prave rock zvijezde, iako je njegov rock’n’roll posljednjih godina prestao biti samo žanr i dobio duhovnu dimenziju.
Drugačiji koncert
Nakon toga izvođači se samo redaju: Hanna i sestre Halužan, Alan Hržica u solo aranžmanu, zbor redovnika, zbor Mihovil, fra Marin Karačić, grupa Emanuel, sestre Palić, Božja pobjeda...
Vlada potpuna euforija, delirij, osmjesi su na licu, a ruke u zraku, pjeva se na dvije pozornice, šale padaju sa svih strana, iznad publike lete dronovi, puštaju se konfeti i dvoranu probijaju svjetlosni efekti.
Ako se itko pitao kako je moguće da je ovakav event okupio nevjerojatnih 18 tisuća ljudi, velikom većinom vrlo mladih, odgovor ne može biti jednostavniji - ovo je jako zabavno. Pretežno glazbeni program uključivao je i jednu meditaciju, koju je vodio velečasni Boris Jozić o kojemu smo nedavno pisali kao o jednom od nositelja projekta “Fit katolik”. Osim toga, večer je začinjena i javljanjima Josipa Kežića s Laudato TV-a (kuće koja je, inače, organizator koncerta).
- Dobra večer, Marine, hvaljen Isus, sestro Dijana. Upravo se nalazim u Kini, konkretno u Pekingu, gdje sam došao s nekoliko konkretnih zadataka. Najprije sam došao zahvaliti svim malim Kinezima za izradu krunica za Međugorje i ostalih suvenira za sva naša svetišta. Ali, moj glavni zadatak ovdje je pronaći investitore za našu Laudato televiziju. Broj katolika u Kini iz dana u dan raste i potreba za medijem kao što je Laudato im je sve veća. Kinezi imaju novca, mi nemamo, ali mi imamo Laudato, a oni nemaju. E, sad, što je važnije: gledati srcem ili biti proračunat? Naravno da je bolje gledati srcem! - kaže Kežić, na što mu voditelj Marin odgovara:
- Zanimljivo da to kaže jedan Hercegovac! - a nadovezuje se i sestra:
- Ma, pusti, Marine, tko će nam dofurati lovu ako neće Hercegovac.
- Pa, ako vas Hercegovci ne spase, tko će! - poručuje im Kežić koji je, poslije se pokazalo, ipak bio u Areni, a ne u Kini pa se veseloj ekipi i pridružio na pozornici.
Pop-obnova
Prije koncerta nalazimo se u backstageu. Neposredno prije početka okupili su se svi izvođači i organizatori te se zajedno pomolili. Tamo je bio i Tony Cetinski.
- Nisu mladi ovdje samo radi glazbe, ovo je više od toga da netko voli nekog pjevača ili pjesmu, više od običnog koncerta, nazvao bih to čak i duhovnom obnovom - rekao nam je Rafael Dropulić koji je izveo dvije pjesme, “Otvori oči moga srca” i “Slavim Tebe”.
- Mene uvijek dopadnu stvari koje su malo žešće, uvijek govorim da bih i ja volio zapjevati nešto lijepo i lagano, a svake mi godine kažu da ću to dobiti iduće - smije se Rafo pa dodaje kako se od njega uvijek očekuje da je lud i da skače po cijeloj pozornici, a poslije smo se uvjerili da je doista ekstremno energičan.
Pjesme koje je pjevao nisu njegove autorske, a uputio nas je i da će rijetko tko od izvođača pjevati vlastite pjesme.
- Uglavnom su to duhovne pjesme, u tome i je stvar da je to totalno nebitno. Nitko ovdje nije došao promovirati sebe, nego da skupa slavimo Boga - objasnio nam je. Morali smo ga priupitati i što misli o hrvatskoj estradi sada kad je već neko vrijeme izvan nje, a nastupa samo u posebnim prilikama.
- Nemam ništa protiv estrade, to je stvar svačijeg izbora. Dok sam bio mlad, do dvadeset i neke godine, i meni je u glavi bila samo karijera i sve sam svoje vrijeme posvećivao glazbi. Međutim, kako mi se dogodilo obraćenje i kako sam se okrenuo Bogu, osjetio sam i shvatio da to nije najvažnije. Najvažniji je Bog, potom obitelj, a onda sve drugo. Jednostavno sam presložio svoju listu prioriteta, glazba mi je pala na drugo, treće ili peto mjesto. To je čista matematika i raspoređivanje prioriteta - kaže Dropulić koji sada radi kao službenik gradske uprave.
Ljudi žele ljubav
Oduševljenje ovim događajem nije skrivao ni reper Ante Cash.
- Ovdje se slave vjera, nada, ljubav. Nema tu decidirane poruke koju smo došli poslati, nismo stranka da smo došli upakirati poruku. Sama činjenica da je došlo 18 tisuća ljudi poruka je koja govori da ljudi žele nešto istinski, suštinski dobro. Ljudi su željni dobra, znaš - kaže.
S njim se složila i Ana Rucner koja je također sudjelovala u programu.
- Ljudi su željni ljubavi i iskrenosti- rekla nam je. Mišljenja poznatih glazbenika dijele i posjetitelji s kojima smo razgovarali.
- U posljednje vrijeme ova glazba postaje sve popularnija, što je zadivljujuće. U ovom svijetu, u kojem zlo prevladava i razne se stvari događaju, sve više mladih ide u crkvu, moli se, sluša duhovnu glazbu, i to je divno. To je Isusovo djelo, što drugo - rekla nam je Marina Perković koja je na koncert došla sa kćeri Magdalenom (17).
- Ja sam dio molitvene zajednice Srce Isusovo. Slavimo Gospodina već jako dugo, to nas ispunjava i jako smo sretni zbog toga. Idemo na sve koncerte Alana Hržice, svi su nam super, ali Alan nam je poseban. Idemo i na Kamenita vrata moliti krunicu, predane smo tome - govori Magdalena.
Velik broj posjetitelja bio je njezinih godina - većinu od 18 tisuća činili su tinejdžeri i mladi. Uređeni, svečano odjeveni, djevojke u haljinama i visokim (no ne previsokim) petama, dečki u košuljama. Kao za nedjeljnu misu. Alkohola je bilo u prodaji, no nismo vidjeli nijednu osobu koja ga je pila.
Najviše su se prodavali ledeni čajevi, mineralna i obična voda. Brojni su posjetitelji došli i iz drugih gradova Hrvatske, organizirano, što se moglo vidjeti i po nekoliko desetaka autobusa u blizini Arene.
Jedan od njih je i 18-godišnji Tin Migač, član franjevačke mladeži iz Bjelovara, koji je došao sa svojim kolegama.
- Poanta svega je ljubav i mir te želja da pokažemo koliko zapravo slavimo Gospodina. Naravno, želimo se dobro i zabaviti - kaže nam Tin dok uskaču njegovi prijatelji i u diktafon nam viču: “Mir i dobro! Mir i dobro!”
- Nekome je glazba utjeha, nekome sreća, radost. Nama je ona upravo to, sreća i radost. Inače slušam metal i rock. Nisam konzervativan da imam samo jednu određenu vrstu glazbe, nego sam otvoren svemu što mi se svidi - dodaje Tin čiji se prijatelji opet ubacuju: - Tko radosno pjeva, taj trostruko moli, a iz svake se molitve nešto dobiva!