Obitelj, sadašnji i bivši članovi benda, rodbina i prijatelji te mnoštvo poznanika i građana Vinkovaca i okolice ispratili su Gorana Bare na posljednje počivalište na Gradskom groblju u njegovim rodnim Vinkovcima. Odlazak legende hrvatskog rocka donio je veliku prazninu našoj glazbenoj sceni, ali i veliku bol i tugu njegovom sinu Miranu, roditeljima, sestri...
Kao i brojnim njegovim prijateljima, koji su se došli s njim posljednji put pozdraviti u gradu kojeg je napustio krajem 80-ih godina, ali koji ga, prema broju ljudi koji su došli na njegov pogreb, nije zaboravio, iako je na tom putu i u tom odnosu unazad više od 35 godina bilo puno uspona i padova. Uz sadašnje i bivše članove njegovih Majki, od Bare su se došli oprostiti i Zoran Kostić Cane iz Partibrejkersa, kao i bivši vinkovački glazbenik Shorty...
- Došli smo ispratiti našeg prijatelja dostojno i u miru, da na neki način proslavimo njegov put i život. Znamo kako nam je ispunio naše živote, volili smo se i mrzili, ali puno više volili, napravili i dobre stvari koje ostaju iza nas. S mislima na Gorana opraštamo se fizički od njega, ali on je i dalje s nama. Nismo bili u kontaktu nekoliko godina, ali pratio sam što se događa i bio njegov najveći fan još od ranih dana Majki, prije nego što sam počeo s njima svirati – rekao je Zoran Čalić, bivši gitarist Majki, dok je Branimir Jovanovac istaknuo kako je Bareov utjecaj na glazbu bio golem, ne samo u Hrvatskoj nego i mnogo šire.
- Ovim putem izražavam sućut njegovoj obitelji i bendu. Ostavio je iza sebe nešto veliko. Glazba nema granica; ona je svemirska, a on je jedan od onih koji su uspjeli pomaknuti te granice – kazao je Jovanovac. Bareov posljednji ispraćaj nije propustio ni dr. Slavko Sakoman.
- Gorana poznajem godinama i jako sam ga cijenio kao osobu, a posebno njegovu unutarnju stranu koju nije često pokazivao drugima. Nije bio čovjek od mnogo riječi, ali bio je potpuno predan glazbi. Glazba je bila njegov život i smisao, a u svom je poslu bio izniman. Teško mi je, jer bili smo jako dobri i bliski – kazao je dr. Sakoman.
Od patera Ilije Sudara, pak, doznali smo da je Bare imao i krsno ime.
- Prema matici krštenih, njegovo je ime Goran Ivan Bare. Bio je i krizman. Dragi Gorane, od početka svoga života pripadao si Gospodinu. I danas želimo vjerovati da ga se nisi odrekao. Gorane, od Boga dolaziš i njemu se vraćaš. Vjerujem da je tvoj život, unatoč svim poteškoćama, bio usmjeren prema Bogu. Bog ti je dao velike mogućnosti i sposobnosti, a čini mi se da si u svemu što si radio želio dati najviše od sebe. Volio si sport, nogomet, glazbu, prijatelje i druženja. U svemu si tome pronalazio dio sebe. Nažalost, na tvom su se životnom putu pojavile i poteškoće koje su obilježile i opteretile tvoj život još od mladosti. One su te ponekad gurale u tamu i u situacije iz kojih nije bilo lako pronaći izlaz. Izgubio si voljenu ženu. Raspala se tvoja obitelj, a pomalo si se raspadao i ti. Ali to nije jedino što obilježava tvoj život i nije ono najvažnije što iza sebe ostavljaš – rekao je svećenik i nastavio.
- Tvoj je život obilježila i glazba. Unatoč vlastitoj nemoći i želji da sve prevladaš, pjevao si o ljubavi, ljudskoj bijedi i vlastitoj patnji. Tražio si smisao, ljubav, svjetlo i izlaz. Mogli bismo reći da si tražio Boga. A ja vjerujem, kao svećenik, da si ga i pronašao. Netko je o tebi napisao sljedeće:
Bio si čovjek koji nikada nije skrivao svoje slabosti, koji je o životu govorio bez uljepšavanja i koji je sve što je osjećao pretvarao u glazbu. Tvoje pjesme nikada nisu bile samo pjesme. Bile su ispovijesti, borbe, padovi i novi počeci. U njima je bilo tuge, bijesa, straha i nemoći, ali i toliko ljubavi, nade i želje za životom – za onim najvrjednijim što ti je Bog dao. Gorane, pisao si o onome o čemu mnogi nisu imali hrabrosti ni govoriti. Nisi se bojao pokazati svoje najteže trenutke i najmračnije strane života – kazao je pater Sudar, dodavši kako su Bareovi stihovi jednima bili utjeha u teškim trenucima, drugima poticaj da krenu dalje, a mnogima podsjetnik da i u najvećoj tami postoji tračak svjetla.
- Tvoje su pjesme govorile o ljubavi i pronalaženju vlastitoga mira, ali i pozivale ljude da se pokrenu, žive i ne odustaju. Možda si otišao prerano, možda si mogao živjeti još mnogo godina. Ali život nije uvijek onakav kakvim ga zamišljamo. I sam si, na neki način, sudjelovao u njegovim teškoćama, no vjerujemo da je tvoje 62 godine bilo dovoljno da nam pokažeš kako se treba boriti, kako u trenucima kada ispadneš iz vagona života i kako pokušati krenuti iznova. To je poruka koju smo rado slušali u pjesmi Put ka sreći. Ta sreća neki ta danas bude Bog, Otac milosrđa – poručio je svećenik. Od Barea se oprostio i vinkovački novinar Zdenko Kanjuh.
- Majko, oče, djeco, Majke su tu uz svoga Barea, kao i svi vi koji ste došli odati mu počast. A tebi, Bare, neka je laka vinkovačka gruda, grada koji si ipak toliko, toliko volio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....