Kosheen je britanski bend koji je početkom 2000-ih godina svojim jedinstvenim spojem drum’n’bassa, trip-hopa i pop senzibiliteta osvojio svjetske top-ljestvice. Najpoznatiji su po hitovima „Hide U“, „Catch“ i „All In My Head“, koji su im osigurali višemilijunske naklade albuma i nastupe na najvećim festivalima. Njihov debitantski album Resist prodan je u više od pola milijuna primjeraka, a pjesme su redovito zauzimale vrhove britanskih i europskih ljestvica.
Danas, više od dva desetljeća kasnije, Kosheen ostaje relevantno ime elektroničke scene. Njihov utjecaj osjeća se u novom valu producenata i DJ-a koji remiksiraju njihove pjesme i ugrađuju prepoznatljivi vokal Sian Evans u suvremeni zvuk. Bend je i dalje aktivan na koncertnoj sceni, a njihovi nastupi spajaju nekoliko generacija obožavatelja – od onih koji su ih slušali na početku karijere do publike koja ih tek sada otkriva putem streaminga i društvenih mreža.
Uoči zagrebačkog koncerta, koji će se održati 27. rujna u klubu Boogaloo, razgovarali smo sa Sian Evans, karizmatičnom pjevačicom benda i posljednjom originalnom članicom sastava, o njezinu pogledu na klupsku kulturu, promjenama koje je donijela nova generacija izvođača, iskustvima sa sinom producentom te o tome što publika u Hrvatskoj može očekivati.
Pri upoznavanju ste mi rekli kako je za vas važno da ovom turnejom i novim albumom očuvate svoj zvuk. Koliko je važno da sve ostane autentično?
- Jako je važno. Zato i uzimam vremena. Možemo pričati o novom albumu, ali zapravo nema puno toga što mogu reći. U ovom trenutku najveći je izazov pronaći pravog izdavača, jer to mora biti odnos u kojem obje strane razumiju proces i znaju što žele. Tako nitko od nas ne žuri. Kad smo počinjali, bili smo jako gladni, htjeli smo odmah krenuti i gurali smo. Danas želim da sve bude ispravno. Želim odati počast albumima i slušateljima. Želim zahvaliti fanovima koji su s nama već 25, 30 godina. To mi je jako važno. Radim i pišem s posebnim ljudima, imali smo i nevjerojatne remikse od producenata koji su bili jako mladi kad su naši albumi izašli, ali im je to očito bilo važno jer se i danas vraćaju tim pjesmama i grade uspjeh na njima. To je čast.
Mislite li da tim remiksima, recimo „Hide U“, mlađi producenti zapravo vraćaju energiju klupske i drum’n’bass scene?
- Slažem se. Producenti s kojima sad radim su mi rekli da je bilo previše sintetike, previše obrađenih vokala i beatova. Ljudi ponovno žele onaj sirovi zvuk ranih devedesetih, žele čuti ljudske glasove, prave greške, male nesavršenosti. Uho voli čuti nešto što nije ispeglano. Voli čuti prijelaze u glasovima, ljudske emocije. Zadnjih deset godina sve je bilo procesuirano, a sad ljudi traže autentičnost.
U Hrvatskoj i ovom dijelu Europe scena ravea i drum’n’bassa doživljava pravi revival.
- To se događa svuda. Mislim da je to reakcija mladih na pritisak koji osjećaju. Ne moraš živjeti u ratnoj zoni da bi osjetio nepravdu i teret vremena. Kad postoji pritisak, ljudi stvaraju nevjerojatnu umjetnost. Također, postoji i potreba za zajednicom, za plesom, za slobodom u prostoru. To je u neku ruku miroljubiv protest.
Dakle, glazba je istodobno i bijeg i oblik protesta?
- Da. Glazba je izraz. Ja sam odrasla u rave sceni, koja je bila naš način da se pobunimo protiv toga kako se odnosilo prema mladima u Britaniji. Htjeli smo biti primijećeni i osjećati zajedništvo. To uklanja izolaciju i ranjivost. Sama ne možeš promijeniti svijet, ali u zajednici možeš izraziti stav. Rave nije politički pokret, ali jest ventil, bijeg od pritiska. Istovremeno daje snagu da lakše obradiš što se događa u svijetu, a možda i utječeš na njega.
Radite na novom albumu. Kako danas pristupate pisanju pjesama u odnosu na početke?
- Na početku sam bila potpuno slobodna, bez granica. Govorila sam ono što želim bez razmišljanja. S godinama postaneš svjesniji utjecaja i oprezniji s onim što puštaš van. Ne postaje lakše, čak je i teže. Treba ti pravo okruženje i pravi ljudi. I sad, sa 53 godine, još uvijek tražim potvrdu da sam na pravom putu. Nisam više onako hrabra i bezbrižna kao s 20. Sad želim da album stvarno odjekne. Kad radim sa sinom, to je čarolija. Sjedimo u studiju, on savjetuje mene, ja njega, sve ide u ravnoteži. Moglo bi biti katastrofa, majka i sin u studiju, ali nije. Izvan studija znamo se posvađati, ali unutra je to božanstveno iskustvo. Želim puno više takvih trenutaka.
Je li vaš sin odrastao uz Kosheen?
- Naravno, nije mogao pobjeći od toga. Bio je u backstageu, u studiju. Kao samohrana majka, vodila sam ga svuda. To nije baš najzdravije okruženje za dijete, ali je odrastao uz to. Sjećam se, slušala sam ga dok je bio u sobi s prijateljem i pričali su o kartama za koncert, a on je samo rekao: „Ma, moja mama svira, nije mi to ništa posebno.“ Njegovi prijatelji su bili oduševljeni, a njemu to nije bilo ništa posebno. Ali sad je DJ i producent, i to vrhunski, potpuno samostalan. Jako sam ponosna na njega.
Rekli ste kako nije bilo najzdravije okruženje. Mislite li da je s novim valom klupske scene fokus više na glazbi nego na kulturi opijanja i droge?
- Da, još uvijek postoji supkultura oko toga, ali mislim da to više ne vodi scenu. U Londonu imaš dnevne i „sober" (trijezne, op. a.) raveove, što je fantastično jer su to najbolja i najzdravija iskustva. Možeš se „opiti“ od glazbe i plesa, a ujutro ustati i otići na posao. To je prava promjena.
U Hrvatskoj se organiziraju dnevni raveovi na tvrđavama i lokacijama s pogledom, gdje je naglasak na glazbi i doživljaju.
- To je savršeno. Odeš, plešeš, uživaš, vratiš se kući i odeš spavati, a ne razmišljati „što sam to napravio“. To jako podržavam. Današnje generacije imaju drugačije potrebe i ne trebaju 48 sati partijanja.
Kako gledate na budućnost scene? Je li u sigurnim rukama ili još uvijek ovisi o „velikanima“ iz 90-ih?
- Scena je dovoljno široka za sve. Ja ću uvijek biti breakbeat osoba, volim inovativno, minimalističko, alternativno. Onaj ispeglani, nabrijani zvuk nije baš moj, ali volim vidjeti ljude kako se dobro zabavljaju. Danas je, zahvaljujući društvenim mrežama, sve dostupno. Svatko može pronaći svoju zajednicu i zvuk. Što ti misliš?
Moj dojam je da se scena sada još uvijek drži na velikanima i čeka novi val.
- Možda. Ali ljepota rave scene oduvijek je bila u tome da okuplja sve od doktora, rastamana do punkera. Ljude u 20-ima i 50-ima. svi su zajedno na istom podiju. To je njezina supermoć: izjednačiti ljude.
Slažem se. To dijeli s metal scenom. Obje okupljaju najširu publiku.
- Da, i to je nevjerojatno. Kad vidiš klince u prvim redovima koji nisu ni bili rođeni kad su pjesme izašle, znaš da glazba prelazi generacije. Naravno, teško je jer od prodaje ploča više nema zarade, streaming je sve promijenio, ali istovremeno klinci preko Shazama nađu pjesmu staru 20 godina i zavole je. To je blagoslov.
Publika u Zagrebu je gladna upravo takve energije. Što mogu očekivati na koncertu?
- Ovo nam je drugi nastup na ovoj turneji, ali prvi van UK-a i pristup je sada drukčiji – fokusirani smo na to da svaki show bude vrhunski. Dajemo 150% energije i zahvalni smo što još uvijek nastupamo. Pokušat ćemo ubaciti i nekoliko novih pjesama i vidjeti reakciju. Jedva čekam vratiti se u Hrvatsku, obožavam je. Volim i biciklirati tamo, ima prekrasnih prirodnih ljepota. Nadam se da ću naći vremena.
Hoćete li imati vremena i za razgledavanje Zagreba?
- Uvijek pokušavam naći vremena, makar to značilo ustati u pet ujutro. Najljepše je tada jer je grad tih. Hrvatska mi je u srcu, imali smo odlične nastupe i nevjerojatna iskustva. Hrana i gostoprimstvo su fantastični. Volim te duge ručkove s obiteljima, to me fascinira. Jedva čekam nastup u Zagrebu, veselim se vašoj energiji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....