Rick Danko imao je slabašan glas, ali kakav je on, majko sveta, glas imao! Upravo ovo proturiječje obilježava mnoge meni drage pjevače, koji su vokalnu manjkavost uspješno nadoknadili uvjerljivošću interpretacije. Danko, Ry Cooder, Gram Parsons, Elvis Costello, Gary Louris, nijedan od njih nije do koljena Royu Orbisonu ili Aaronu Nevilleu, ali opet, nemaju se čega sramiti kad stanu pred mikrofon.
U “It Makes No Difference” možete čuti o čemu govorim. Danko ju jedva pjeva, glas mu puca čim ga samo malo podigne, ali upravo mi se to čini izuzetnim, dojam da se pjevač guši i slama od navale osjećaja. A Robbie Robertson, autor pjesme, pjesmu je zaista pretrpao emocijama. Ona je velika, uzvišena, himnički pompozna i upravo joj treba Dankov lomni glas da je vrati na ljudsku mjeru. Solom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....