Nakon što je u petak, 10. srpnja Münchenski radijski orkestar glazbom uveličao ovogodišnje Svečano otvorenje 77. Dubrovačkih ljetnih igara, isti je ansambl večer kasnije na istoj mjestu, ispred crkve sv. Vlaha, održao i prvi program festivala. Gostovanja inozemnih orkestara na hrvatskim festivalima, pa i onim nacionalnim, kakav jest naš najstariji i najveći, prava su rijetkost, stoga je to trebalo dvostruko iskoristiti. Bio je to posljednji koncert maestra Ivana Repušića pred pultom tog orkestra kao njegov šef-dirigent u produljenju sezone kojom završava ovo njegovo 9-ogodišnje orkestralno vodstvo, stoga mu je cilj bio povezati hrvatsku i njemačku glazbu, hrvatske i njemačke glazbenike. Središnjica programa bio je najpoznatiji Minhenac među skladateljima, Carl Orff, i njegova megapopularna scenska kantata Carmina Burana, naravno, u koncertnoj izvedbi.
Münchenskom radijskom orkestru to je repertoarno djelo, kao što je repertoarno i našem Akademskom zboru Ivan Goran Kovačić bez kojega ne prolazi nijedna njegova izvedba kod nas. Njemačka je disciplina i tradicija našla idealnog suradnika u poletnom zborskom amaterizmu srčanih glasova koji su se u ovom slučaju sasvim približili najvišoj profesionalnoj razini. Zborovođa Ivan Šćepanović dodatnu je brigu posvetio prštavoj dikciji latinskog i staronjemačkog teksta koji su bili pravi vatromet ritmova i motorike glazbenog tijeka. Maestro Repušić nije štedio izvođački korpus upregnuvši ga u najbrža moguća tempa na granici izvodljivosti, ali sve je teklo besprijekorno i poletno, u jednom dahu. Poseban su dah izvornosti i poveznicu s lokalnom zajednicom pružili svježi glasovi Dječjeg zbora Umjetničke škole Luke Sorkočevića u stavcima koje je Orff i zabilježio da su "dječji zbor", premda ih uvijek pjevaju ženske članice odraslih mješovitih zborova. Posebne su trenutke uzvišenosti, topline i meditativnosti pružili sjajni solisti, ponajviše bariton Ljubomir Puškarić koji svakim svojim nastupom dodatno oduševljava muzikalnošću i posvećenošću. Anđeoski je ton postigla njegova kolegica iz Zagrebačke opere, sopranistica Maria Kuhar Šoša, oštrim kristalnim visinama režući uzavreli zrak. Posebnu je boju glasovnom rasteru pridružio kontratenor Franko Klisović kojega pamtimo kao dijaboličnog "Pečenog labuda" posljednjeg scenskog uprizorenja ove scenske kantate u Hrvatskoj, točno prije dvije godine na otvorenju Splitskog ljeta, koji visoke lage namijenjene tenoru izvodi lakoćom, dodavši toj ulozi u koncertnom formatu i ležerno sarkastičnu notu. Carmina zbog vrtoglavih tempa trajala je iznimno kratko i bila je tek dijelom večeri koju će mnogi u publici i na sceni pamtiti cijeloga života. Uvod u program bila je uvertira operi Porin Vatroslava Lisinskog koju je Münchenski radijski orkestar izveo s mnogo žara i angažmana, vrlo čisto i uredno, a nisu ga omele ni čiope, ni udarci okruglog sata brončanih kipova Maro i Baro na vrhu gradskog zvonika. Hrvatska se glazba njegovim članovima uvukla pod kožu jer su u devet sezona sa svojim hrvatskim šef-dirigentom upoznali se s njezinim najljepšim stranicama, snimivši čak 5 nagrađivanih albuma, među kojima su i dvije velebne opere hrvatskih skladatelja (Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca i Judita Frane Paraća).
Nakon Lisinskog pred publiku su izašli zborovi i uslijedili su ulomci Wagnerove romantične opere Lohengrin (Preludij 3. činu i Svadbeni zbor) koja je praizvedena iste godine kada je i Lisinski dovršio svoju drugu i uspjeliju operu (Porin), 1950., i to u Weimaru, gradu gdje Repušić nastavlja djelovati kao šef-dirigent jednog orkestra (Weimarske Staatskapelle). Na ovacije publike nakon Orffa maestro Repušić je nadovezao glazbu koju su svi potajno priželjkivali, a koja idealno paše ambijentu starog Dubrovnika i najljepše njegovim gostima predstavlja hrvatsku glazbenu kulturu: mitsko Završno kolo iz Gotovčeva Ere s onoga svijeta, koje su i zbor i orkestar toliko već izvodili, da im je ova interpretacija bila iskonsko zadovoljstvo. Kad se mislilo da je večer završila samo na porukama i emocijama izrečenima kroz glazbu, dogodilo se iznenađenje za maestra i publiku: dvojica članova orkestra izašla su u ime ansambla Repušiću zahvaliti na devetogodišnjem radu i za sjećanje mu poklonili knjigu njegovih fotografija koje su tijekom svih tih sezona izradili orkestralni glazbenici u radu s njime. Za kraj, Repušić nije mogao suspregnuti suze, ali se na njemačkom spontano obratio orkestru dirljivim oproštajem kao šef-dirigent poželjevši im još mnogo lijepih koncerata, zdravlja i zadovoljstva u orkestralnom muziciranju. Ovo je bila 25. godišnjica njegova debija na Dubrovačkim ljetnim igrama, kada ga je kao mladog dirigenta angažirao njegov profesor Vjekoslav Šutej koji je tada bio ravnatelj glazbenog programa. Gostovanje Münchenskog radijskog orkestra u Dubrovniku obje su večeri pred Sv. Vlahom prenošeni na nacionalnoj televiziji, a ono se ne bi moglo ostvariti bez svesrdne podrške hrvatskog konzulata i predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Münchenu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....