Vokalni ansambl The King‘s Singers već više od pola stoljeća oduševljava publiku svojom izvođačkom preciznošću, toplim, prepoznatljivim zvukom i scenskim šarmom. Osnovali su ga 1968. godine studenti prestižnog King‘s Collegea u Cambridgeu, a današnju postavu čine kontratenori Patrick Dunachie i Edward Button, tenor Julian Gregory, baritoni Christopher Bruerton i Nick Ashby te bas Piers Connor Kennedy. Uoči njihova nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama, razgovarali smo s članovima ansambla o njihovoj glazbenoj filozofiji, nasljeđu koje njeguju te o izazovima i radostima zajedničkog muziciranja.
* Vaš ansambl ima vrlo dugu tradiciju. Članovi su se tijekom godina izmjenjivali, no što to današnji ansambl čini istim onim koji je osnovan prije gotovo 60 godina?
- To je možda najveći i najvažniji izazov za svaku generaciju The King‘s Singersa: želimo očuvati prepoznatljiv zvuk i karakter ansambla, a istodobno mu udahnuti novi život i glasovno osvježenje.
Dio toga naprosto uključuje očuvanje naše neobične vokalne postave, s dva kontratenora, jednim tenorom, dva baritona i dubokim basom. Upravo ta postava stvara toplinu zvuka po kojoj smo prepoznatljivi i koju ljudi vole. Dio je i u tome da pamtimo i prakticiramo ono što je prvotnoj postavi donijelo rani uspjeh i svjetsku popularnost. A to znači pjevanje usmjereno na tekst i pripovijedanje priča na zanimljiv način. I sve to, naravno, uz naše temeljne zborske vještine: ravnotežu, sklad, intonaciju i zajedništvo.
Osim toga, nastojimo omogućiti novim članovima da unesu vlastite glazbene ukuse, prioritete i interese, tako da se sastav polako razvija u skladu s vremenom i ukusima.
* Koliko dugo svatko od vas pjeva u ansamblu? Kako izgleda proces audicije?
- Chris je s nama 13 godina, Julian 11, Pat 9, Nick i Eddie više od 6, a Piersu je ovo prva godina. Svi smo bili veliki obožavatelji The King‘s Singersa prije nego što smo im se pridružili. Zapravo, dok je ansambl slavio 40. obljetnicu, Chris i Pat sjedili su u publici na koncertu BBC Promsa u Royal Albert Hallu, ni ne sluteći da će nekoliko godina kasnije stajati na pozornici kao članovi!
Proces audicije uvijek uključuje pjevanje unutar skupine, a ne kao solist. Dvije ključne osobine koje tražimo kod pjevača su prilagodljivost različitim stilovima i sposobnost pažljivog slušanja i uklapanja u već postojeći zvuk. Obično se održe dva ili tri kruga audicije prije nego što odaberemo najboljeg kandidata.
* Vaš je repertoar izuzetno raznolik. Postoje li određene skladbe ili glazbeni stilovi u kojima posebno uživate?
- Svatko od nas ima svoje favorite. Pat posebno voli ranu sakralnu glazbu, kojom se bavio tijekom studija na Cambridgeu. Chris uživa kada može zapjevati u stilu Franka Sinatre ili Nata Kinga Colea. Nick je veliki obožavatelj skladbi koje su napisane posebno za naš ansambl, pogotovo nekih ekscentričnih i dramatičnih djela iz 70-ih i 80-ih, poput Ligetijevih "Nonsense Madrigals" ili "Time-Piece" Paula Pattersona.
* Kada pripremate novo djelo, kako vaš pristup varira ovisno o žanru? S druge strane, koji elementi vašeg načina rada ostaju nepromijenjeni?
- Stilski zahtjevi jako se razlikuju ovisno o žanru. Na primjer, dok pripremamo obradu neke pop pjesme, važno je upoznati se s originalnom pjesmom i vokalnim stilom pjevača. Kod srednjovjekovne glazbe, pak, počinjemo gotovo od prazne ploče, mnogo je otvorenih mogućnosti pri odlučivanju o tome kako bi djelo trebalo zvučati.
* Vaš repertoar sadrži i obrade djela koja izvorno nisu pisana za vokalni sastav. Radite li te obrade sami? Također, brojni su skladatelji tijekom godina pisali skladbe posebno za vaš ansambl. Znate li koliko ih je stvoreno baš za vas?
- Ponekad prerađujemo postojeće skladbe kako bi odgovarale našoj neuobičajenoj vokalnoj postavi. No, prava radost su narudžbe, djela koja skladatelji pišu baš za nas, za naš sastav i za naše individualne glasove. Imamo preko 100 takvih djela nastalih tijekom 57 godina, od skladatelja poput Ligetija, Pendereckog, Whitacrea, Bingham, Tavenera, Takemitsua i MacMillana. U ranim godinama djelovanja, ansambl se obratio i Olivieru Messiaenu s molbom za narudžbu. On je odgovorio da bi rado skladao djelo, ali da bi se na njega trebalo čekati pet godina. Ponudu su tada odbili, misleći da neće opstati još pet godina!
* Izvođenje tako širokog repertoara zahtijeva vladanje različitim vokalnim tehnikama. Kako održavate fleksibilnost glasova, kako brinete o vokalnom zdravlju?
- Vokalno zdravlje je usko povezano s tjelesnim i mentalnim zdravljem. Ako vodite brigu o tijelu i umu, i glas će vas slijediti. Nemamo nikakvih posebnih trikova osim onog osnovnog: voda, san, odmor, zagrijavanje i osluškivanje vlastitog tijela. A što se tiče različitih stilova, važno je ne bojati se eksperimentiranja.
Mnogi učitelji klasičnog pjevanja podučavaju jedan ispravan način oblikovanja glasa i u velikom dijelu repertoara to savršeno funkcionira. No, pjevanje u jazz stilu zahtijeva da preispitate ta pravila, da pristupite pjevanju drugačije i ne bojite se različitih boja i nijansi u svom glasu. To je nešto na čemu svi moramo raditi dok smo članovi The King‘s Singersa.
* Svatko od vas pojedinačno je izvrstan pjevač, no što je još, osim dobrog glasa, važno za pjevanje u ansamblu i za očuvanje kvalitete zajedničkog zvuka?
- Na zajednički zvuk ansambla jednako utječe naše međusobno slušanje koliko i samo pjevanje. Reagiramo jedni na druge, ponašamo se na neki način poput jata ptica: bez određenog vođe, ali uvijek s jasnim zajedničkim smjerom i namjerom. Probe su raznolike. Ponekad radimo u širokim potezima – na interpretacijskim idejama, scenskoj izvedbi i slično – a ponekad se bavimo najsitnijim detaljima, poput ugađanja pojedinih akorada, izgovora stranih jezika ili ispravljanja loših navika u već poznatim skladbama. No jedno od naših osnovnih pravila je da gradimo zvuk od basa prema gore, tako da Piers mora uvijek biti jasno čujan jer on daje temelj prema kojem se svi usklađujemo.
* Svake godine održite preko sto koncerata, a uz to stižete objavljivati i velik broj snimki. Kako gledate na digitalno povezivanje s publikom u odnosu na koncerte uživo?
- Koncerti uživo uvijek će biti naše glavno sredstvo izražavanja. Tu smo najbolji i radimo ono što malo tko drugi može. No u posljednjih dvadesetak godina važnost interneta je iznimno porasla. Društvene mreže i digitalne platforme nam omogućuju bliskiju povezanost s publikom širom svijeta, pa dio vremena i truda ulažemo u to da našu digitalnu prisutnost učinimo zanimljivom, iskrenom i informativnom. Za nas je to važan i stalan projekt.
* Kakve koncertne prostore najviše volite? Što vam je važno u izvedbama uživo i kakva iskustva želite stvoriti za publiku?
- Svaki prostor ima neki svoj čar. U manjim i intimnijim prostorima veza s publikom može biti vrlo snažna. A u velikim, impozantnim katedralama i crkvama akustika daje posebnu dozu ljepote našem zvuku. Nismo izbirljivi.
* Ovog ljeta nastupit ćete na Dubrovačkim ljetnim igrama. Je li to vaš prvi posjet Dubrovniku? Što publika može očekivati od vašeg koncerta?
- Ovo nam je prvi posjet Dubrovniku i jako se veselimo dolasku u tako predivan grad. Mnogi od nas su i veliki obožavatelji "Igre prijestolja"! Program koji izvodimo zove se "Angels and Demons" i u njegovu je središtu četverostavačna skladba "Wymondham Chants" Geoffreya Poolea – prvo ikada naručeno djelo za naš ansambl. Oko tih izvanrednih stavaka uklopili smo glazbu inspiriranu likovima iz kršćanske umjetnosti i arhitekture. Na programu su još djela Edwarda Bairstowa, Williama Byrda, Mauricea Durufléa, Arva Pärta, Palestrine, Judith Bingham, Hansa Lea Hasslera i Hildegard von Bingen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....