Krunoslav Slabinac dobio je nadimak Kićo u djetinjstvu. Po naslovnom liku prvog crtića Dušana Vukotića "Kako se rodio Kićo‘‘. Tada maleni Krunoslav često ga je imitirao, a onda je njegova sestra rekla da je isti Kićo iz crtića i tako postade i ostade Kićo cijeloga života, tijekom kojega je bio prava estradna i televizijska zvijezda, po čemu je znatno nadmašio svog animiranog junaka iz djetinjstva. Kićo je od malih nogu očito bio predodređen dosegnuti veliku slavu, što je možda osjetila i njegova majka koja ga je vrlo rano upisala na balet i ritmiku u tadašnje dječje kazalište. Poslije i u glazbenu školu, čemu se tata protivio, jer nije želi da mu sin "zatvara birtije s pijancima‘‘. No, mama je očito imala jače argumente, a Kićina ljubav prema glazbi bila je više nego dovoljna da ga majka usmjeri na pravi put, koji je imao smisla s obzirom na genetske predispozicije.
- Od tate sam naslijedio snažan glas, a od mame senzibilitet. Nitko se nije profesionalno bavio glazbom, ali svi su bili muzikalni. Prvi smo u ulici imali radio, a mama me prije osnovne škole upisala na balet i ritmiku, da steknem koordinaciju - ispričao je Kićo u jednom od svojih posljednjih intervjua koji je dao tadašnjem portalu 100posto. Rekao je tada i kako ih je otac odgajao da se brat, sestra i on moraju uzajamno pomagati.
U rock and roll zaljubio se kad je čuo pjesmu "Whoo Hoo" benda The Rock-A-Teens, a nakon što je od oca izmolio da mu kupi gitaru, već je krajem osnovne škole počeo s prijateljem Vladom Balenom svirati na plesnjacima u Osijeku. Jedan od njegovih prvih, a onda i najduljih glazbenih suradnika i velikih prijatelja bio je Antun Nikolić Tuca, legenda slavonske tamburaške glazbe. Njih su se dvojica upoznali prije kraja osnovne škole. Kićo je živio u Reisnerovoj, Tuca u Dubrovačkoj ulici, a spojila ih je ljubav prema glazbi iz koje će prvo nastati bendovi Tornado i Kon-Tiki, a onda i legendarni Dinamiti. Prvu postavu Dinamita činili su Kićo (ritam gitara), Tuca (solo gitara), Alberto Krasnići (bas-gitara), Miroslav Šaranović (bubnjevi) i Vladimir Lazić (orgulje). S obzirom na to da je Šaranović ubrzo napustio bend i pridružio se Indexima, na njegovo je mjesto uskočio Ratko Divjak. VIS Dinamiti ubrzo je postao tražen u cijeloj Jugoslaviji, čemu su pridonijele i pobjede na natjecanjima rock grupa u Zagrebu i Beogradu. Uz stalne gaže u popularnom Radničkom domu u Osijeku, Dinamiti su svirali i na moru, a jedna takva gaža u Poreču donijela im je i angažman u restoranu u Münchenu, što je Kiću i Tucu moglo koštati vojnog zatvora.
Vojni bend
- Otišli smo u Njemačku, a da se nismo prijavili u vojni odsjek, a taman su nam stigli pozivi za vojsku, pa su naše mame uznemireno zvale da se što prije vratimo ili ćemo biti proglašeni vojnim bjeguncima. I tako smo se vratili kući, a ovi u vojnom odsjeku progledali su nam kroz prste i već sljedeći dan bili smo u vlaku za Titograd preko Beograda - prisjetio se Tuca kako su Kićo i on završili na odsluženju vojnog roka u Titogradu. Glazbeno znanje tamo im je pomoglo jer su odmah postali članovi vojnog benda, a s njima su svirali harmonikaš iz Srbije i sin Zaima Imamovića, legendarnog izvođača sevdalinki, koji je svirao bas-gitaru. Tuca je u vojsci ostao godinu i pol dana, a Kiću godinu dana, jer je njegov stariji brat već bio otišao od kuće, pa je Kićo smatran hraniteljem obitelji i zato je kraće služio.
- Znam da se njegov otac zezao i govorio da bi umro od gladi ako bi mu on bio hranitelj - nasmijao se Tuca. Po povratku iz vojske Kiću će karijera odvesti u Zagreb, ali s Tucom je ostao zauvijek povezan.
- Mene je put odveo na Radio Osijek, gdje sam na prijedlog tadašnjeg urednika Branka Mihaljevića formirao tamburaški orkestar, a s Kićom sam nastavio surađivati i bio sam dio svih njegovih turneja u Njemačkoj, Americi... Bio sam uz njega i kada je napisao "Crnu ženu‘‘ - dodao je Tuca i opisao kako je nastao jedan od najvećih hitova jugoslavenske glazbene scene svih vremena "Zbog jedne divne crne žene‘‘. Puno godina kasnije otkrit će se da ju je Kićo posvetio Mirjani Antonović, crnki koju je upoznao u Americi i ludo se zaljubio u nju.
To je bila ljubav
- Uh, to je bila ljubav... Uglavnom, njih su se dvoje tamo spetljali i kad smo se vraćali iz Amerike, on je u jednom trenutku uzeo gitaru u avionu i krenuo svirati, pa su krenuli i stihovi. Sjedio sam pokraj njega i poticao ga da nastavi. I u trenutku se pojavilo izlazeće sunce, pa je nastao stih ‘ja gledao sam sunce na istoku, kako se budi‘. Onda je počeo nešto raditi na harmama, a ja sam mu rekao da se ostavi toga, nego da nastavi s melodijom, a ja ću onda na to složiti pratnju. I tako je nastala ta pjesma. Ona je često dolazila u Zagreb, održavali su vezu, a on je poslije znao reći: "Bila je zgodna, ali me koštala u p. m." - smije se Tuca danas. Prekid Kiće i Mirjane nije bio miran. Štoviše, godinama nisu komunicirali, Kićo joj nije mogao oprostiti što nije željela doći živjeti s njim za stalno, a onda mu se ona javila nekoliko godina prije nego što je preminuo.
- Inzistirala je da budemo prijatelji, barem u ovim godinama, da ne umremo kao neprijatelji. Ipak smo si nešto u životu značili - rekao je Kićo o tom ponovnom susretu s ‘crnom ženom‘. I za "Plavušu", svoj drugi veliki hit, inspiraciju je našao u stvarnoj ženi. Bila je to gospođa od nekih 30, 35 godina koja je radila u banci u Osijeku, gdje su oni podizali novac od gaža u Radničkom domu. Kićo je često znao ići u banku samo da bi je vidio, ali ona je bila udana, imala je dvoje djece i nikada joj nije rekao da je pjesma posvećena njoj, a većina plavuša u Osijeku se nadala, vjerovala, često i raspitivala kod ostalih članova Dinamita je li pjesma posvećena baš nekoj od njih. Kićo je izvorno bio roker, obožavao je Elvisa Presleyja, pa je vrlo brzo dobio nadimak "jugoslavenski Elvis‘‘, izvodili su pjesme Rolling Stonesa i Kinksa, s kojima su pobjeđivali na gitarijadama, nastupali u Njemačkoj, a onda je odjednom počeo izvoditi i slavonske tamburaške pjesme. Za to je ‘kriv‘ upravo Tuca.
- Navijao sam za to da nekada nešto snimi i s našim tamburaškim orkestrom, odradi neki koncert, pa sam ga nagovorio da počne pjevati slavonske pjesme i bećarce. Za Jugoton smo snimili i singlicu na kojoj su bile četiri pjesme. To je razgrabljeno čim je objavljeno i tada sam mu rekao da se isplatilo. Uvijek je bilo zanimljivo na koncertima u slavonskim selima. Bilo je snaša koje su mu znale otpjevati provokativan bećarac, a onda on njima odmah uzvrati, pa opet one njemu i tako u krug. Znao je u trenu osmisliti novi bećarac i otpjevati ga - rekao je Tuca. Iza Kiće je ostalo više od 500 snimljenih pjesama, oko 25 LP ploča i CD-a te 50-ak singlica. Pobijedio je na Splitskom festivalu s pjesmom "Cvijetom čežnje", a na Euroviziji je osvojio 14. mjesto s pjesmom "Tvoj dječak je tužan". Nastupao je po cijelom svijetu, punio dvorane i stadione... Bio je mega zvijezda, a ljubav je 1977. godine našao s Dubravkom Boušom. Upoznali su se u zagrebačkom Hotelu International na dobrotvornom koncertu udruga invalidnih osoba grada Zagreba, koji je organizirala njezina mama Marija, a Dubravka je za vrijeme događaja pomagala svom bratu Vedranu, invalidu dječje i cerebralne paralize. Među ostalim izvođačima, na tom je koncertu nastupio i Kićo Slabinac, koji je tijekom karijere nastupao na bezbroj humanitarnih koncerata.
- Moja mama i brat tada su ga već poznavali sedam godina. U to vrijeme ja sam radila kao stjuardesa i često sam bila odsutna iz Zagreba, ali sam znala za Kiću Slabinca i njegovu pjesmu "Zbog jedne divne crne žene" koju su svirali u diskačima. Tamo smo se upoznali. Tjedan dana poslije toga mama i ja smo radile ajvar. U gostima nam je bio jedan Kićin prijatelj i nazvao je Kiću da dođe probati ajvar kao znalac dobre hrane da procijeni njegovu kvalitetu. Došao je Kićo i tako je to počelo. Kako smo se oboje voljeli šaliti, pričali smo kako nije stvar bila u ljubavi već u ajvaru, u dobroj hrani. Svidio mi se kao iznimno ugodan i šaljiv momak - prisjetila se gospođa Dubravka kako su se ona i Kićo upoznali i kako je počela veza koja je prerasla u brak u kojem su dobili dvojicu sinova, Pavla i Ivana. Na žalost, njegova česta odsutnost presudila je braku 1989. godine. No, ostali su u jako dobrim odnosima i nakon razvoda, a Kićo će kasnije priznati da mu je rastava iznimno teško pala, ali je razumio razloge koji su do nje doveli.
Dobar čovjek
- Kruno je bio dobar čovjek. Imali smo mnogo zajedničkih interesa. Ali život s toliko obaveza koliko je on imao, bilo je teško pratiti. U početku smo se puno smijali. Oženili smo se i dobili sina Pavla i nakon tri godine Ivana. S vremenom smo se sve manje smijali. Na kraju smo se prestali smijati i rastali se nakon desetak godina braka. Nijedan rastanak nije lagan, a prestanak braka boli, jer se čovjek pri odluci za brak nada da će to trajati do kraja života - kaže danas gospođa Dubravka, koja nam je opisala i kako je Kićina odsutnost znala djelovati na njihovu djecu.
- To opisuje zgoda kada je mlađi sin Ivan imao otprilike tri godine, a Kruno se vratio s dvomjesečne turneje. Ivan ga je pozvao u sobu da mu pokaže tko je njegov tata riječima: "Dođi! Dođi!" I pustio tati s videorekordera TV emisiju "Dobra večer" u kojoj je Kruno bio voditelj, pjevač, plesač i glumac koji je sam osmislio gegove i priče u kojima je glumio sa svojim gostima. Ivo je pokazivao svom stvarnom tati Kruni upirući prstom na TV ekran njegovu sliku govoreći: "Vidiš, to je moj tata!"
U njegovu je životu bilo i boli i tuge, ali i puno radosti, zabave i smijeha. Bio je vrhunski zabavljač, a anegdota iz njegova života je bezbroj. Dubravka je s nama podijelila i jednu od takvih, a one će se naći i u Kićinoj biografiji koju priprema s njihovim sinovima i koja će pod naslovom "Biografija Krunoslav Kićo Slabinac - Kad umjetnost dodirne dušu‘‘ biti objavljena najesen.
"Kako se Kruno volio družiti sa svojom publikom, jednom su ih dežurni carinici na povratku iz shoppinga u Grazu zadržali na graničnom prijelazu (danas prijelaz u Republiku Sloveniju iz Austrije). Riječ po riječ i završili su carinici s Kićom na pijači. Oteglo se vrijeme, a momci malo više potegnuli. Tada im padne ideja, onako svi pod ‘čokom‘ - ‘Ajde da Kićo glumi carinika! Odjenuli oni njega u carinsku uniformu i izišli pred naše gastarbajtere na povratku u domovinu, koji su automobilom pristigli na carinski prijelaz. Ljudi u čudu gledaju. Došaptavaju se je li to Kićo ili nije. Kićo u carinskoj uniformi ozbiljno odrađuje posao. Pregledava kofere, vrećice i kutije u automobilima i propušta one koji nemaju ništa za cariniti. Kad u jednom prtljažniku nailazi na novu stereo-liniju. Odnose stereo-liniju u zgradu carinske ispostave na detaljan pregled. Roditelji, iz Bosne i Hercegovine, na privremenom radu u Njemačkoj, kupili dar sinu tinejdžeru koji živi s bakom i djedom u Jugoslaviji. I to kakav dar! Najmoderniju stereo-liniju. Carina je za takve uređaje bila vrlo visoka, a tada se carinilo apsolutno sve što se uvozilo. Kićo otvara kutiju, pregledava stereo-liniju i kaže ‘kolegi‘, pravom cariniku: - Pa ovo ništa ne valja, to je neka starudija. Gledaj i ovo se može ‘skiniti‘! To se inače ne može odvojiti. Puštaj to, to je neka bofl roba. Nema ništa za cariniti! I uz lagani službeni osmijeh pustili su ljude bez carine! ‘Pravi‘ je carinik naravno sve shvatio, ali nije intervenirao, pustio je Kiću da odluči. Pita presretna gospođa iz Bosne poslije Kiću, kad je prolazio pokraj njihova automobila: - Ma, Kićo, jeste li to stvarno vi? Što radite ovdje? Kićo odgovara kako honorarno radi na carini, ali je moli da to nikome ne kaže, jer će svi onda dolaziti na taj granični prijelaz pa će biti puno posla!"
Pričuvni bojnik
Kićo je dao svoj obol i u Domovinskom ratu. Priključio se osječkoj 106. brigadi ZNG-a i imao je čin pričuvnog bojnika, no u vojsci su ubrzo shvatili kako je bolje da prikuplja pomoć za obranu domovine koncertima po svijetu. Poslije rata bio je zastupnik u Hrvatskom saboru gdje se zauzimao za obnovu svoje Slavonije i njezinih ljudi. Zanimljivo je da je poziv Franje Tuđmana za ulazak u politiku prihvatio tek treći put.
Kasnije se često znao požaliti da se njegovi talenti i kvaliteta ne koriste, imao je ideje za svoje TV emisije, ali ga je televizija ignorirala. Na žalost, 2008. godine izazvao je prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom zbog koje je uvjetno osuđen, a 2011. godine pretrpio je moždani udar. O tim životnim fazama nije volio pričati. I struka ga je nekako pogurala u stranu. Nevjerojatno je da za života nije dobio nijedan Porin, a tu je činjenicu znao ironizirati tako da je sinovima rekao: "Kad jave da sam dobio Porin, bit ćete sigurni da sam definitivno mrtav i ne vraćam se više među žive!" Tako je i bilo. Porin za životno djelo dobio je posmrtno. Upitali smo i njegova sina Ivana smatra li da je na hrvatskoj glazbenoj sceni Kićo imao status kakav zaslužuje ili je to ipak trebalo biti bolje?
- Teško je bilo što reći na vaše pitanje. On je bio jugoslavenski i hrvatski Elvis Presley, a u tamburaškoj glazbi prozvao ga je Branko Uvodić ‘K und K‘, ‘Kaiser und König‘ (‘car i kralj‘), jer je bio najveći. Naša obitelj je ponosna na sve što je napravio u glazbi i kako je hrvatsku tradiciju promovirao po čitavom svijetu. Tata je uvijek volio svoju domovinu. Osim rocka i zabavne glazbe, najljepše su mi njegove slavonske tamburaške i kajkavske pjesme, a vjerujem i njegovoj mnogobrojnoj publici. Spojio je dva grada, Osijek i Zagreb. Jednom su me naljutile i uzrujale glasine da je moj tata pao s bine, jer se na YouTubeu pojavila snimka jednog krupnog pjevača, koji je nalikovao mom tati, koji izlazi na scenu na kojoj svira veliki Big Band orkestar. Pjevač se sapleo i pao sa scene. Ljudi su pisali svakakve ružne komentare o pjevaču koji je pao, vjerujući da je to moj tata, dakle pisali su vrlo ružno o mojem ocu. A moj tata, naravno, ljutit i povrijeđen komentarima samo je rekao: "Ja bih bio sretan da imam takav Big Band orkestar koji me čeka na bini da s njima zapjevam..." - ispričao nam je Ivan, koji će oca najviše pamtiti po glazbi i šaljivom duhu. Inače, s njim je često odlazio na turneje kao DJ i prateći bubnjar.
Zaboravljiv i nježan
- Uvijek nam se nešto nepredviđeno događalo. Ili je zaboravio novčanik, ili nije znao gdje je parkirao automobil ili smo zaboravili matrice za nastup... Sve je to bilo popraćeno njegovim bijesom i kasnije šalama kada smo to prepričavali. Bio je vrlo temperamentan, ali i nježan tata. Da, uvijek je sve pretvorio u šalu. Nijedno obiteljsko druženje nije prošlo bez njegovih viceva i smijeha, a ponekad je uzeo gitaru i odsvirao neki rock‘n‘roll hit ili nam je svirao i pjevušio novu pjesmu koju je skladao - prisjetio se Ivan svoga oca. Kićo je preminuo 13. studenoga 2020. godine u 6.50 u zagrebačkom KBC-u u 77. godini. Kao u jednoj od najljepših pjesama koju je otpjevao, "otiš‘o je s mirisima jutra‘‘... q
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....