BROJNA PUBLIKA

KONCERT HRVATSKOG BAROKNOG ANSAMBLA Adrian Butterfield otvorio je jednu od najljepših glazbenih kutijica

    AUTOR:
    • Jagoda Martinčević

  • OBJAVLJENO:
  • 17.12.2019. u 13:33

Marko Pletikosa

S današnjim baroknim ansamblima ponekad zbilja ne znate na čemu ste!

Otkako je, ponajviše u drugoj polovici prošloga stoljeća u svijetu, a i kod nas, nastala prava pomama za reinterpretacijom glazbe toga opsežnog razdoblja, još uvijek frcaju novine koje prepoznaje samo dobro obaviješteno slušateljstvo. A ono se s vremenom pretvorilo u pravu sljedbu koja pobožno prati što se sve zbiva u svijetu koji otkriva stara povijesna glazbala, nepoznate autore, rekonstruira nekadašnje moguće izvedbe, ukratko od starog i često nepoznatog stvara novo, kakvo je nekad bilo!

Čarolije

Niti jedno razdoblje u povijesti glazbe nije doživjelo takvu renesansu, a kod nas se takvim čarolijama bavi Hrvatski barokni ansambl koji upravo slavi tri desetljeća postojanja na veliko veselje brojne publike koja s popularnom HRBA-om i uči i uživa.

Ponekad HRBA pravi i iskorake prema susjednim razdobljima, što je učinila i na zadnjem ovogodišnjem koncertu 15. prosinca u Hrvatskome glazbenom zavodu. Dragocjeno ambiciozna umjetnička voditeljica i prva violinistica ansambla Laura Vadjon ovaj je put pozvala u goste Adriana Butterfielda koji je otvorio jednu od najljepših glazbenih kutijica, onu Mozartova pera, i to prvi put po standardu ugađanja glazbala A= 430 Herza što prosječnom slušatelju ništa ne znači, osim što je čuo jedan novi zvuk i obilje Amadeusove genijalnosti.

Kuglice u ovoj bombonijeri nisu imale ni malo sjetni, ponekad i gorki okus Mozartova “ozbiljnog” opusa, dapače bile su to one punjene slatkoćom galantnoga doba 18. stoljeća u kojem je i salcburški majstor participirao prije nego što je postao klasik. Virtuozitet Mozartu nikad nije bio samo zabavna stranica skladbe već nešto što se samo po sebi podrazumijevalo ako je imao mogućeg izvođača. Sigurno bi bio sretan da je umjesto kastrata za izvedbu vedrog moteta “Exsultate jubilate” KV 165 imao našu koloraturnu perfekcionisticu Ivanu Lazar koja je finoću fraze i inteligenciju interpretacije posudila i idealnom zapjevu Susanne iz “Figarova pira”. HRBA je sudjelovala svijetlim, prozračnim zvukom baš kao i u izvedbi Andantea u C- duru KV 315 s perfektnim solom Ane Benić Šalinović na povijesnoj flauti.

Plemeniti ton

Opsežnije slastice našle su se u Sinfonia Concertante u Es- duru KV 364 u čijoj je izvedbi uz Butterfielda violinista plemenitim tonom viole sudjelovala članica Ansambla violistica Hiwote Tadesse. I za kraj Simfonija br. 29 u A- duru KV 201, jedno od onih Mozartovih djela koje još očituje naslijeđe baroknoga Vivaldija, prepuno dinamičkih kontrasta s radosnim finalom. Bilo je to ozračje cijeloga koncerta, radost na licima svih sudionika. HRBA ima svoju specifičnu misiju istraživača i učitelja, na radost onih u publici.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo