PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ

'KRAVA NA OREHU' Cinkuši dođu poput ekstenzije Haustora u ranijoj fazi poigravanja sa zagorsko-prigorskim idiomima

 
 

Uz album s nedavno umrlom, predragom Tetom Lizom, live izdanje “Uživancija” (2011) iz Teatra &td i suradnji poput onih s Vladom Kreslinom i Lidijom Bajuk te učešća na nekoliko etno-kompilacija, “Krava na orehu”, sačinjen od tradicionalnih i autorskih skladbi, tek je četvrto regularno studijsko izdanje Cinkuša od osnutka sredinom 90-ih.

Neko vrijeme doimali su se čudno na domaćoj sceni, čak i na debiju “Zeleni kader” (1999), no s “Domesticus Vulgaris” (2005), a pogotovo sa “Špiritus Sanctus” (2009) postali su jedan od najsamosvojnijih hrvatskih sastava koji sve efektnije i efikasnije cijepi prigorske, zagorske i međimurske glazbene tradicije s onime što na anglo-američkom teritoriju svrstavaju pod folk-rock i celtic-punk. Time su dospjeli do toga da ih se smatra i hrvatsko...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. prosinac 2025 23:00