Sjećanja blijede, ali iz sad već daleke sredine 80-ih i danas dobro pamtim glas i pojavu Gorana Trajkoskog, tada frontmena makedonske post-punk i gothic-rock grupe Padot na Vizantija.
Od svih bendova koji su u 80-ima nastali uzduž i poprijeko tadašnje Jugoslavije, baš je Padot na Vizantija iz Skoplja najsmislenije uhvatio duh onoga što su u dalekom Manchesteru koncem 70-ih i na samom početku 80-ih činili Joy Division, a našlo bi se u njihovoj glazbi i srodnosti sa snimkama Bauhausa, The Curea, Killing Jokea i sličnih.
Nazubljena gitara reskog i visokog zvuka, šamanski bubnjevi i bas kao vodeći melodijski instrument predstavljali su idealnu podlogu tamnog sjaja za lelujavi, a ipak impresivan glas i karizmu Gorana Trajkoskog. Poznavao sam tada niz glazbenih kritičara na potezu o...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....