Ljubavne zavrzlame iz operete “Kneginja čardaša” na libreto Lea Steina i Bele Jenbacha s glazbom Emmericha Kálmána većini su dobro poznate jer se ta opereta već više od stotinu godina često obnavlja na repertoarima kazališnih kuća.
“Kneginja čardaša” praizvedena je 17. studenoga 1915. u Beču. U Osijeku je premijerno izvedena već 14. listopada 1916. u režiji Dragutina Vukovića, pod ravnanjem Dragutina Tišlera, a na repertoaru se tada zadržala dvije godine.
Najsvježija osječka “Kneginja čardaša, premijerno izvedena 8. studenoga, rezultat je suradnje između HNK i Operetnog kazališta iz Budimpešte. Iz Budimpešte su posuđeni kostimi i scenografija, operetu su pripremali redatelj Miklós Gábor Kerényi, scenografkinja Ágnes Eva Gyarmathi, koreograf György Geszler, kostimografkinja Anni Füzér te oblikovatelj svjetla József Dreiszker, dok su na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku na repriznoj izvedbi dan kasnije većinom bile domaće snage.
Ove se večeri pjevački, glumački i plesački posebno istaknuo Robert Adamček kao Boni, dok je Katarini Toplek i Igoru Krištu kao Silvi i Edwinu u početku nedostajalo ponešto glumačke uvjerljivosti kao ljubavnom paru, ali su se pokazali kao odličan pjevački par. Damiru Bakoviću odlično je stajala uloga Leopolda Marije, isto kao što je Ladislav Vrgoč odlično zvučao u ulozi Ferija. Pozornica je u dubini gluha, a s tim je najviše problema imala sopranistica Antonija Dunjko u ulozi Stasi.
S druge strane, njoj je odlično legla plesna koreografija i činilo se kao da baš uživa u njoj. Maestro Filip Pavišić uspješno je ravnao brojnim izvođačima, ali je orkestar na nekim mjestima ipak trebalo stišati. Uspješnosti ove izvedbe doprinijela je raskošna kostimografija i odgovarajuća scenografija. Protočnost djela možemo zahvaliti izostavljanju pojedinih slika, dok je tekst preveden na hrvatski dobio na šarmu ubacivanjem regionalizama poput lola, bećar i bekrija. Niti ovoga puta uspjeh “Kneginje čardaša” kod publike nije izostao.