Zagrebački ljubitelji barokne glazbe jedva su nakon ljetne stanke dočekali Hrvatski barokni ansambl.
"Mi smo poput nekakve sekte...", raspoloženo mi je šapnula jedna ugledna liječnica na koncertu HRBA-e u Kerempuhu, njihovom privremenom obitavalištu. Barokna publika doista je posebna, iznimno posvećena glazbi kojoj kao da nema kraja u golemu odabiru primjeraka toga razdoblja, kao što je neiscrpna znatiželja i sada već 22-godišnje iskustvo ansambla koji vodi njegova prva violina Laura Vadjon.
HRBA-in svaki koncert posebna je cjelina povezana zajedničkim nazivnikom, a ovaj put bio je to program nazvan "Rođenje simfonije". Uz stručno pisan komentar muzikologa Trpimira Matasovića, bilo je korisno, a zvukovno nadasve atraktivno otkrivati rađanje oblika koji će se u preoblikovanjima epoha zadržati vrlo dugo kao jedna od trajnih skladateljskih inspiracija. Od najstarijeg u ovom programu, Engleza Williama Boycea do najmlađeg Bečanina češkoga podrijetla Paula Wranitzkog, uz asistenciju Bachova sina Carla Philippa Emanuela i Čeha Johanna Baptista Wanhala (djelovao i u Varaždinu), četiri ranobarokne simfonije izvedene su pod umjetničkim vodstvom oboista Andreasa Helma, uz blistavi angažman ansambla i istaknutijih pojedinaca, poput izvrsnih Marcela Vinca s fagotom i flautistice Ane Benić Šalinović. Disciplina i kontrola zajedništva svirke barokne glazbe uvijek je ljekovita, a zarazno prelazi s onih koji ga primarno njeguju, prvenstveno gudači i drveni puhači, do onih koji će već prema zahtjevnostima partiture povremeno sudjelovati u izvedbama, pa je tako bilo i ovaj put uz uzorne trube, rogove i timpane. Vrhunac večeri bila je svakako Velika simfonija u prigodi krunidbe Franje Drugog za njemačkog cara (1792.) Wranitzkog, atraktivna koliko i zabavna s divnim Menuetom u čije minijaturne finese kao da su zavirili nadolazeći valceri Johanna, a kasnije i Richarda Straussa.