Kad je nü-metal eksplodirao krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, tradicionalisti i elitisti iz metal zajednice odmah su ga proglasili neželjenim djetetom te promptno odbacili. Nisu im se dopali jednostavniji rifovi, groovy ritmovi, pjevači koji su pjevali i repali, introspektivni i osjećajni stihovi, povremeni skrečevi DJ-eva i izgled nü-metalaca - kratke kose (pune gela), široke hlače i majice te skejterske tenisice.
Kao da su "zaboravili" na suradnju Aerosmitha i Run-D.M.C.-a na pjesmi "Walk This Way" iz 1986. te album "Licensed to Ill" grupe Beastie Boys iz iste godine - ploče na kojoj je gostovao Kerry King iz Slayera ("Fight for Your Right" i "No Sleep Till Brooklyn") te na kojoj se nalazi pjesma "Rhymin‘ and Stealin‘" koja je izgrađena na semplovima pjesama Black Sabbath, Led Zeppelin i The Clash (hip-hop DJ-evi rockere sempliraju od najranijih dana). Bilo je, dakako, i ranijih pokušaja spajanja rocka i rapa - "The Magnificent Seven" The Clasha i "Rapture" Blondie iz 1980. - međutim "Walk This Way" se smatra prvom pravom kombinacijom ta dva žanra.
Istovremeno, brojni su bendovi miješali funk, punk i rap. Red Hot Chili Peppers su 1987. izdali pjesmu "Fight Like a Brave", a iste je godine izašla numera "We Care a Lot" grupe Faith No More. Par godina kasnije, nova postava Faith No Morea na čelu s frontmenom Mikeom Pattonom objavila je "Epic". Peppersi su 1991. izdali singl "Give It Away" i doživjeli veliki uspjeh. Thrash metal velikani Anthrax iste su godine zajedno s kultnom rap grupom Public Enemy obradili njezinu stvar "Bring The Noise".
Već je iduće godine izašao prvi album Rage Against the Machinea, grupe koja je do danas najbolje spojila rap i rock, poglavito zahvaljujući činjenici da je njezin frontmen Zack de la Rocha vjerojatno najbolji reper izvan hip-hopa (nema ni mnogo onih iz hip-hopa koji mu mogu konkurirati).
Temelje za nü-metal udarili su i alternativni metalci Helmet i Prong, metal grupa Body Count koju je 1990. pokrenuo tada etablirani reper Ice-T, soundtrack za film "Sudnja noć" iz 1993., kultni kvartet Pantera, hardcore bend Biohazard, ritmički eksperimentatori iz brazilske Sepulture te Machine Head. Iako postoje povjesničari koji drže da je švedski Clawfinger prva nü-metal grupa, opće je prihvaćen stav da je Korn prvi zreli nü-metal bend, a njegov istoimeni album iz 1994. stožerno izdanje žanra.
U roku od nekoliko godina, nü-metal je poprimio prepoznatljive obrise koji se velikoj većini metalaca nisu sviđali - ritmički čvrste i katarzične pjesme o teškim temama. Međutim, glavna ga je struja upravo zbog njih prigrlila. Kako je nü-metal bio na vrhuncu popularnosti u trenutku kada je glazbena industrija ostvarivala najveće prihode, perjanice žanra poput Korna, Limp Bizkita i Linkin Parka svoje su ploče prodavale u milijunskim tiražama.
Među bendovima koji su se tada etablirali bio je i Papa Roach. Grupa je formirana 1993., a potječe iz grada Vacavillea u saveznoj državi Kaliforniji u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon nekoliko nezavisnih izdanja i promjena sastava, 2000. je izdala "Infest" - svoj prvi album za veliku diskografsku kuću. Album je predstavljen dinamičnom pjesmom o suicidu "Last Resort", a s njega su kasnije skinuta još tri singla - emotivni "Broken Home" koji govori o posljedicama razvoda na obitelj pjevača Jacobyja Shaddixa, antimaterijalistička "Between Angels and Insects" i gnjevni "Dead Cell" koji tematizira dehumanizirajuću prirodu moderne kulture.
Na krilima tih pjesama i popularne numere "Blood Brothers" te dvogodišnje promotivne turneje, "Infest" je prodan u više od 4,2 milijuna primjeraka. Više ga publikacija drži jednim od najboljih nü-metal albuma svih vremena, a "Last Resort" amblematskom pjesmom grupe. Papa Roach se 2025. otisnuo na turneju "Rise of the Roach" kojom obilježava 25 godina od izlaska "Infesta", a bend će 4. kolovoza u sklopu iste nastupiti na Ljetnoj pozornici u Opatiji.
Jutarnji je list uoči debija Papa Roacha u Hrvatskoj s basistom grupe Tobinom Esperanceom razgovarao o nasljeđu "Infesta".
Prošlo je nešto više od 25 godina otkako ste izdali Infest, vjerojatno vašu najpoznatiju ploču — i album koji je očigledno izdržao test vremena. Možete li pokušati objasniti zašto je tako?
Infest je bila sirova energija — mladići koji pokušavaju shvatiti život. Bez očekivanja, bez uplitanja izvana. Snimka ujedno savršeno hvata zvuk benda koji je napokon otkrio svoju svrhu.
Album je, ako dopustite, prepun sjajnih pjesama, od "Broken Home" do "Between Angels and Insects", kao i dubljih pjesama. Možete li opisati proces snimanja? Kad ste znali da ste “u zoni” i da stvarate nešto stvarno dobro?
Kažu da imaš cijeli život da napišeš prvi album — i dva mjeseca za drugi. Imali smo sreće jer smo te pjesme pisali godinama, puni gladi i inspiracije. Samo snimanje bilo je jednostavno: sirova izvedba benda u dobrom studiju. Danas su naši albumi često slojeviti, puni elemenata — ponekad čak i previše opcija.
Očita zvijezda albuma je "Last Resort". S odmakom je jasno zašto je bila prvi singl. No, ako se ne varam, producent Jay Baumgardner je u nekom intervjuu iz ranih 2000-ih spomenuo da ju je Warner čuo u ranoj verziji i nije ju odmah objavio. Je li vas to pokolebalo ili ste znali da pjesma ima potencijal probiti bend? Kad i kako ste odlučili da bude prvi singl, prva pjesma koju će široka publika čuti od vas?
Vjerovali smo u sebe i toliko uživali u stvaranju glazbe da nas zapravo nije bilo briga što će tko misliti. Iskreno, mislili smo da ćemo samo par godina svirati po kombijima. Uspjeh "Last Resorta" nas je potpuno iznenadio. Kad se osvrnemo na pjesmu — počinje odmah s refrenom, ima moćan rif, a tekst je jako stvaran i lako se poistovjetiti s njim. Ima sve elemente koji su trebali.
Možete li opisati suradnju s Jayem Baumgardnerom i njegovu ulogu u tome da "Infest" postane višestruko platinasti, utjecajan album?
Jay je jednostavno zabilježio našu energiju tada — nije se miješao niti pokušavao išta mijenjati. Uveo nas je u proces studijskog snimanja tako što nas je natjerao da pjesme svedemo na akustičnu gitaru i vokal — da ih možemo “skinuti do kosti”.
Koliku je ulogu imalo pojavljivanje "Blood Brothers" na soundtracku za Tony Hawk’s Pro Skater 2 u razvoju i širenju vaše publike? Kako je došlo do te suradnje?
Mislim da je naša izdavačka kuća to sredila. Bila je to savršena kombinacija jer smo odrasli uz skate kulturu. Imali smo sreće. Nakon toga smo svirali i na Warped Touru. Sve se nekako posložilo.
Iako je nu metal bio ismijavan i kritiziran kad je bio na vrhuncu krajem ‘90-ih i početkom 2000-ih, danas se na njega gleda s nostalgijom i simpatijom. Vi ste bili tu kad je eksplodirao i smatrali su vas bendom koji utjelovljuje njegovu srž — ritmove koji “voze”, agresivne rifove, emocionalno pjevanje i dozu repanja. Kako ste formirali svoj zvuk i po čemu ste se razlikovali od vršnjaka?
Naš zvuk bio je mješavina naših utjecaja — istočnoobalni hip-hop, hardcore, trip-hop, klasični funk, punk rock. Pokušavali smo sve, i stvarno uživali u dugim jam sessionima u to vrijeme.
Koliko vam je bilo teško napraviti album nakon Infesta? Jeste li osjećali pritisak da snimite "Infest 2"?
Bili smo previše tvrdoglavi da slušamo bilo koga ili da pokušamo ponoviti uspjeh. Toliko smo se zabavljali — možda čak i previše. Počelo je postajati mračno, kotači su se počeli otkapčati nakon dvije i pol godine neprestanog sviranja uživo.
Nakon što ste probili s Infestom, izdali ste još devet albuma. U čemu je tajna dugovječnosti Papa Roacha?
To je jednostavno kemija koju imamo među sobom. Odrasli smo zajedno i prošli kroz sve — i vrhunce i padove. Naučili smo prepoznati tuđe snage i slabosti i poštovati jedni druge. Mi smo obitelj. Ekipa!
Koliko vam je bilo važno svirati uživo kad ste počinjali? Biste li to preporučili glazbenicima koji danas žele uspjeti?
Moraš svirati uživo. Gdje god i kad god. To je istinsko izražavanje u stvarnom vremenu. Pleme. Rock’n’roll je stvoren da se svira glasno i uživo. Povezivanje s publikom je vrhunac svega.
Vi ste se pojavili na vrhuncu "CD ere", doživjeli promjene koje je donio Napster i dijeljenje glazbe, a danas stvarate u eri streaminga. Koje ste velike promjene primijetili? A što je ostalo isto? Koliko je danas teško biti profesionalni glazbenik?
Danas je sve drugačije nego kad smo počeli. Moraš biti spreman prilagoditi se i prigrliti promjene — i u kulturi i u tehnologiji. To smo naučili putem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....