Kopati po utrobama, odnosno intimi slavnih posao je aktualan od kad slavni postoje. Djela postaju sve manje važna od događaja u četiri zida. O jednom takvom iz prošlosti klasične glazbe nakanila je prozboriti plesna predstava "Čajkovski" riječkog Hrvatskog narodnog kazališta "Ivan pl. Zajc" na gostovanju u Zagrebu s nekoliko izvedbi. Koreografa Cayetana Sota udruženog s autorom koncepta i dramaturgije Darijom Sušom motivirala su, kako kažu, neobjavljena pisma skladatelja koja bi ga prikazala kao prikrivenog homoseksualca pa su ih desetljećima skrivali i obitelj i vlasti. Sve je to točno osim jednog: o Čajkovskom kao gayu glazbena je javnost (pa i sovjetska) gotovo oduvijek znala, a u našem vremenu i ona šira, poput filmske publike koja je još iz filma Kena Russella "Ljubitelji glazbe" (1971.) i nedavnog "Žena Čajkovskog" Kirila Serebrennikova (2022.), vrlo zapaženog na kanskom festivalu, mogla doznati o seksualnosti skladatelja. Uostalom, s plesnim referencama na Čajkovskog kao gaya pojavio se još 1995. genijalni Matthew Bourne s "Labuđim jezerom" i muškim labudicama, i s te strane dakle tema nije nova. A mene, osobno i kao povjesničarku glazbe, baš briga je li autor "Orašara" bio gay ili nije. Bio je slavan i nesretan, plah i sputan, a ipak je, poput mnogih umjetnika ograničenih tabuima, skladao slapove čudesne, pa i sretne glazbe.
Riječka predstava o Čajkovskom nije narativna. Ona bi po odabiru koreografskih postupaka trebala biti suvremena, pleše se već toliko puta viđeno uglasto i iščašeno, povremeno se viče, pjevuši, recitira, citiraju se pisma, nešto pada (kiša ili dragulji, nisam shvatila metaforu), svjetla na pozornici pale se i gase tako da ne znaš jesu li dio predstave ili su u kvaru... A cijelo vrijeme svira majstorova glazba bez ikakve interakcije s plesačima odjevenima u plastiku. Ansambl je dobar, u hodu stalno zaposlen, no sve što radi mogao bi raditi i na bilo čiju glazbu. Ukratko, ne znam što su autori htjeli s ovom nerazumljivom predstavom u kojoj se čak i naslovi pojedinih segmenata nose ispisani na pločama kao uputa što će se gledati. Bio je to dobar štos u nekadašnjim kabaretima!
