Razgovor s kulturnim menadžerom Franciscom Supinom, umjetničkim direktorom bečkog orkestra Strauss Capelle Vienna koji slijedi umjetničku ostavštinu skladatelja Johanna Straussa II. U završnici godine u kojoj svijet slavi 200. obljetnicu rođenja tog "kralja bečkog valcera", on najavljuje njihov imerzivni multimedijalni show vrhunske klasike u Areni Zagreb, gdje će dan uoči Badnjaka, 23. prosinca, uz orkestar, balet i probrane bečke soliste nastupiti i prvakinja zagrebačkog kazališta Komedija Sandra Bagarić i Zbor Hrvatske radiotelevizije, a pred publikom će se pojaviti i Straussov avatar. Pod dirigentskim vodstvom njemačkog maestra Rainera Roosa na programu su omiljene teme članova obitelji Strauss i njihovih suvremenika, ali i Petra Iljiča Čajkovskog te Lea Delibesa, u formatu prikladnom mentalitetu i osjetilima modernog čovjeka.
Kako čuvate umjetničku ostavštinu Johanna Straussa II., čiju 200. godišnjicu rođenja obilježavamo ove godine?
Od našeg ponovnog osnivanja 1977. godine naš orkestar slijedi umjetničku ostavštinu Johanna Straussa II. čiju 200. godišnjicu rođenja slavimo ove godine. Naša je misija očuvati njegov izvorni zvuk, eleganciju i jedinstveni stil izvođenja. Za nas autentičnost znači mnogo više od povijesnih kostima. Ona uključuje očuvanje bečkog rubata, lebdeće fraze i emocionalnog šarma zbog kojih generacije vole Straussove valcere. A baš kao i Strauss, i mi programe održavamo živima i raznolikima, kombinirajući njegova remek-djela s djelima njegovih suvremenika kako bismo stvorili koncerte pune radosti i energije.
Kako izgleda tradicionalni sastav Straussova orkestra i koji instrumenti daju njegov prepoznatljivi bečki zvuk?
Strauss nikada nije koristio standardizirani sastav. Za svoje velike valcere najčešće je pisao za oko 40 glazbenika, ali je veličinu ansambla stalno prilagođavao prostoru, od elegantnih bečkih plesnih dvorana do onih velikih koncertnih. Mi blisko surađujemo sa Straussovim istraživačkim institutom na čelu s prof. dr. Eduardom Straussom (potomkom slavne glazbeničke obitelji, nap. a.), kako bismo slijedili povijesno točne izvedbene prakse.
Ono što zaista definira naš zvuk su instrumenti koji gotovo isključivo postoje u Beču, a to su bečki rog i bečka oboa poznati po toplom, zlatnom tonu. U Zagrebu će publika čuti orkestar u posebnom zvuku četiri bečka roga i bečke oboe, što glazbi daje autentičnu bečku boju. Cjeloviti orkestar broji 45 glazbenika i glazbala. Uz spomenute tipične bečke, tu je i petnaest standardnih klasičnih violina, tri viole, četiri violončela, tri kontrabasa, tri flaute, dva klarineta, dva fagota, dvije trube, dva trombona, bas trombon, harfa, timpani i udaraljke te udaraljkaš. Orkestar je za filmske aranžmane proširen na modernije instrumente, ali Straussovu glazbu sviramo u autentičnom, užem formatu.
Tko su vaši članovi i kako netko postaje dijelom Vašeg orkestra?
Naši članovi dolaze iz središta bečke klasične scene, iz Bečke filharmonije, Bečke državne opere, Volksopere i drugih vodećih institucija. Postati dijelom orkestra nije samo pitanje tehničke izvrsnosti. Glazbenik mora naučiti autentičan Straussov stil, tradiciju koja se može prenijeti samo osobno, s glazbenika na glazbenika, generacijama. Novi se članovi uključuju u selekcijskom i integracijskom procesu tijekom kojeg uče ovaj specifičan "glazbeni jezik". Tek tada tradicija može nastaviti živjeti punim integritetom.
Što je posebno i prepoznatljivo u vašoj interpretaciji bečkih valcera i polki?
Bečki valcer je živa glazba, on diše. Njegova najprepoznatljivija osobina jest blaga odgoda i naglasak na drugoj dobi. No to nije strogo pravilo, to je nešto što se mora osjetiti, a ne izračunati. Straussova glazba puna je sitnih tempo-nijansi, rubata, ubrzanja i nježnih zadrški. Upravo te finese daju joj šarm i čine autentičnu izvedbu izazovnom.
U kojem je smislu vaša izvedba tradicionalna i autentična u odnosu na onu drugih orkestara koji njeguju isti repertoar?
Umjetnički smo najbliži novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije, koji odražava istinsku bečku tradiciju - profinjenu, elegantnu i duboko ukorijenjenu u povijesti. Istodobno vjerujemo u stvaranje iskustva za današnju publiku. U našim gala produkcijama uključujemo vizualne elemente i trenutke zabave, ali uvijek na temeljima autentičnog bečkog stila. To je ravnoteža između tradicije i suvremene prezentacije.
Što čini maestra Rainera Roosa istinskim nositeljem bečke glazbene tradicije?
Maestro Roos dio je našeg orkestra gotovo dva desetljeća. Studirao je u Beču kod najutjecajnijih predstavnika bečke operetne i klasične tradicije, a u mladosti je debitirao i u Bečkoj državnoj operi. Izveo je više od 300 koncerata s našim orkestrom te vodio brojne ansamble posvećene Straussu, Leháru i Kálmánu. Njegovo duboko razumijevanje bečkoga zvuka, u kombinaciji s dugogodišnjom suradnjom s našim glazbenicima, čini ga pravim nasljednikom tradicije.
Je li glazba koju ćete svirati u Zagrebu namijenjena i plesu ili samo slušanju, poput klasičnog koncerta?
I jedno i drugo, u tome je ljepota Straussa. Naša Strauss Christmas Gala vizualno je raskošno i glazbeno profinjeno iskustvo. A naravno, publiku potičemo da zapleše, osobito uz "Na lijepom plavom Dunavu". Valcer je ples, a dijeliti taj trenutak s publikom dio je čarolije.
Tko će s hrvatske glazbene scene sudjelovati u Vašem programu?
Čast nam je što će nam se pridružiti Sandra Bagarić, koja će izvesti dva omiljena hrvatska djela. Njezina prisutnost donosi prekrasnu lokalnu poveznicu i dodatnu emocionalnu dimenziju večeri. Bit će tu i Zbor HRT-a, što nam je isto jako drago.
Naposljetku, koja je vaša poruka zagrebačkoj publici?
Zagreb još nikada nije doživio božićni koncert poput ovoga. Prvi put će se na pozornici pojaviti 3D avatar Johanna Straussa II., koji će publiku voditi kroz svijet glazbe, svjetla i pripovijedanja. Na sceni će biti više od 80 umjetnika: originalni Straussov orkestar, članovi Bečkog državnog baleta, vodeći operni solisti iz Beča, Zbor HRT-a i Sandra Bagarić. Ovo nije samo koncert. Ovo je božićno putovanje ispunjeno emocijama, ljepotom i magijom, večer koja će vam ostati u srcu dugo nakon blagdana.
Kako ste postali umjetnički direktor orkestra Strauss Capelle Vienna i koja je vaša profesionalna pozadina?
Prvi put nastupio sam s orkestrom Strauss Capelle Vienna 2012. godine, a 2013. postao član i solo hornist. Godine 2018. postao sam generalni menadžer, a 2020. pridružio sam se upravnom odboru. Dolazim iz glazbene obitelji. Otac mi je bio solo hornist u Gran Teatre del Liceu u Barceloni, a majka koncertna pijanistica i međunarodno nagrađivana glazbenica. U Beč sam se preselio kad sam imao 15 godina, gdje sam studirao bečki rog na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti te magistrirao s najvišim ocjenama. Kasnije sam postao solo bečki hornist u bečkoj Volksoperi, nastupao u Bečkoj državnoj operi, na Salzburškom festivalu s Bečkom filharmonijom te međunarodno gostovao s brojnim ansamblima. Godine 2016. počeo sam studij glazbenog menadžmenta s jasnim ciljem: voditi orkestar Strauss Capelle Vienna i stvarati moderne, emocionalne koncertne formate koji Straussovu glazbu vode u budućnost.
Što vas je nadahnulo da stvorite ovu novu imerzivnu božićnu bečku predstavu?
Dugi niz godina promatram kako klasična glazba i dalje ima moć duboko dotaknuti ljude, ali samo ako je predstavljena u formatu koji govori današnjoj publici. Izazov je bio jasan: glazba je bezvremenska, no način prezentacije mora se razviti. Htio sam spojiti sve što volim u bečkoj glazbenoj tradiciji s alatima suvremenog pripovijedanja. To je bio početak ideje o koncertu koji se ne samo sluša, nego i osjeća, u kojem vizuali, svjetlo i narativ vode publiku kroz emocionalni luk. Moj je cilj bio stvoriti božićno iskustvo koje izgleda kao putovanje, nešto čarobno, elegantno i potpuno novo, bez gubitka autentičnosti Straussove glazbe.
Kako format multimedijalnog showa ponovno definira klasično koncertno iskustvo?
Klasični koncerti često slijede formate stare 200 godina. Glazba je veličanstvena, ali struktura nije uvijek pristupačna modernim slušateljima. U ovoj predstavi sve je dizajnirano da bude imerzivno. Koristimo filmske vizuale, sinkronizirano svjetlo, narativne elemente i dramaturgiju u pet činova, koje stvaraju emocionalnu napetost i rasterećenje. Publika više nije pasivni promatrač, ona postaje dio doživljaja. Spajajući tradiciju i inovaciju pokazujemo da klasična glazba može biti umjetnički duboka, ali i istinski zabavna, elegantna, emocionalna i radosna, sve u isto vrijeme.
Zašto vam je pripovijedanje toliko važno u glazbenom konceptu?
Glazba bez konteksta može biti lijepa, ali glazba s pričom postaje nezaboravna.
Publika se danas povezuje kada razumije emocionalnu namjeru iza onoga što sluša.
Zato smo koncert oblikovali kao božićnu priču u pet činova koji se zovu Nostalgija, Romantika, Zimska čarolija, Slavlje i Ljubav. Kako bismo ojačali narativ, stvorili smo 3D avatar Johanna Straussa II. koji se pojavljuje između činova i nježno vodi publiku kroz priču. On postaje pripovjedač koji spaja prošlost i sadašnjost.
Što biste željeli da publika nakon koncerta ponese sa sobom?
Prije svega, želim da ljudi izađu iz dvorane osjećajući se ispunjeno. Želim da osjete toplinu Božića, eleganciju Beča i emocionalnu ljepotu Straussove glazbe na način kakav možda prije nisu doživjeli. Nadam se da će publika shvatiti da klasična glazba nije nešto udaljeno ili formalno. Ona može biti dirljiva, uzbudljiva, vizualno čarobna i pristupačna svim generacijama, ako je predstavimo u formatu koji odgovara današnjem svijetu. Ova predstava moj je poziv publici Arene Zagreb da ponovno otkrije klasičnu glazbu kao emocionalnu proslavu, trenutak ljepote i zajedničke radosti u blagdansko vrijeme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....