Tindersticks

Na svom trinaestom albumu koketiraju s pastoralnim folk-rockom i tjeskobnim post-punkom

Naslovnica albuma Distractions
"Distractions" je bitno drugačiji od prethodnog "No Treasure But Hope" i većine ranijih albuma Tindersticksa

Teško je "izmisliti kotač" na trinaestom albumu, no baš su to pokušali engleski Tindersticks, predvođeni pjevačem i glavnim autorom Stuartom Staplesom. Ako su ranije bili podjednako skloni alternativnom, ali i minucioznom poimanju komornog i baroknog popa, "Distractions" - snimljen što na daljinu, što u Staplesovom francuskom studiju tijekom kratkog perioda kad je ostatak benda mogao doputovati do njega – odaje osjećaj žurnog snimanja, svako toliko ometanog razbijanjem koncentracije pandemijskim podražajima.

Stoga, ali i zbog činjenice da su od sedam dugih i orkestracijski šparnijih pjesama čak tri obrade - "A Man Needs A Maid" Neila Younga, "You'll Have To Scream Louder" engleskih post-punk pionira Television Personalities i "Lady With The Braid" pokojne kantautorice Dory Previn i nekoć supruge njemačkog skladatelja Andre Previna - "Distractions" je bitno drugačiji od prethodnog "No Treasure But Hope" i većine ranijih albuma Tindersticksa. Staplesov bend manje je fokusiran, ali ne i nezanimljiv u traganju za estetikom rastegnutom od elektronike u stilu njujorškog synth-punk dua Suicide i avangarde a'la Tuxedo Moon do šansonijerskih nagnuća te koketiranja s pastoralnim folk-rockom i tjeskobnim post-punkom. Ipak, posrijedi je album tranzicije, no ne i efektan zaokret kakvog je Lambchop izveo na albumu "FLOTUS" iz 2016.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. studeni 2024 04:58