Možda su profilaciji pridonijeli Terraneo, odnosno Superuho, ali ni to nije ključno pri definiranju šibenske Diskodelije kao najzlokobnijeg dalmatinskog benda svih vremena.
Teško da se uopće može i zamisliti da iz Dalmacije ili kolektivne svijesti koju o njoj imamo dolazi sastav koji zvuči poput najmračnijih bendova iz gotičke post-punk struje Manchestera ranih 80-ih, Krautrock mehanike Berlina ili Düsseldorfa 70-ih i kalifornijskog stoner-rocka 90-ih.
Sve su to na drugom izdanju, mini-albumu “Crvotočina” u samo sedam minimalističnih, zvukom vrlo teških, ali nimalo neslušljivih skladbi uspjeli pomiriti momci iz Diskodelije, brišući granice u geografiji i historiji rocka, baš kao da prolaze kroz svojevrsnu vremensko-prostornu crvotočinu iako naslov mini-albuma sugerira zeitgeist u kojem smo se našli. Ovdje i sada, a ne negdje daleko odavde.
Komentari
0