Kad kritičarka sa stažom duljim od pet desetljeća hoće prosuziti ili je vrijeme da zadjene sviralu za pojas ili gleda predstavu koja zavređuje ganuće. Nova produkcija opere " La bohème" Giacoma Puccinija u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu premijerno izvedena 17. svibnja ipak je ovaj drugi slučaj. Emotivno dovedena do suza iako je već sama po sebi ganutljiva, takav dojam zahvaljuje cjelokupnoj produkciji no prije svega čudesnoj Lani Kos koja je smrt Mimi u režiji Maria Pontiggia uz glazbeno delikatnu podršku dirigenta Pier Giorgia Morandija dovela do paroksizma, vrhunca popularne opere u kojoj kao i u većini Puccinijevih opera glavna junakinja umire. A Mimi Lane Kos umire na posebno osjetljiv način. Nakon divno pjevanog i doista ljubavno režiranog završnog dijaloga s Rodolfom izvrsnog joj partnera Mattea Lippia, nakon njihove nestabilne ali i trajno zanosne veze u kojoj su oboje prvorazredno muzicirali u slozi prekrasnih glasovnih boja i uvjerljivih emocija, Mimi Lane Kos umrla je tako nestvarno tiho kao da se to nije dogodilo u kazalištu.
Najveća je to vrijednost ove predstave, neusiljena prirodnost svakog pojedinog aktera u operi koja se tek malo vizualno pomakla iz 19. stoljeća na sredinu 20.tog a da pri tom ništa nije izgubila od svoje autentičnosti isječka iz pariške boeme.
Gotovo je neshvatljivo zbog čega je veliki Gustav Mahler prezirao ovu operu odbijajući je dirigirati kao i " Tosku" u Beču gdje je bio autoritativan ravnatelj Državne opere. Popustio je jedino s " Madamom Butterfly" ali je o autoru zadržao odbojni stav. O tome iscrpno piše muzikolog Leonardo Pinzauti a sekundira mu i Gustavova supruga legendarna Alma Mahler kao svjedok velike nepravde i animoziteta jednog velikana prema drugom.
Ni premijerni kritičari nisu baš bili zadovoljni operom dočim je " La Bohème" ostala miljenicom publike diljem svijeta a samo u Zagrebu izvedena je 440 puta. Publika se nije odveć zamarala novim autorovim rukopisom koji je već na početku pokazivao znakove razgranatog puta prema modernosti zvuka i karakterizaciji ugodjaja prepunog detalja izvan uobičajenih arija. Publika je bila očarana sentimentalnom pričom o ljubavnim jadima i nesporazumima mladih boema u vremenu i okruženju života ispunjenog nadama i siromaštvom. Takva je i ostala u gotovo svim upozorenjima među kojima je Fontiggiavo jedno od najboljih koje sam vidjela, razigrano i jako spretno izvedeno u drugome činu i gužvi Latinske četvrti kod kavane Momus koji samo na tren prekida intimnu dramu. Odrasli zbor a osobito dječji HRT-a dobili su zapažene zadaće (zborovodja Luka Vukšić), dočim se ples pokazao nepotrebno opterečujućim. Jedina prava zamjerka ide na račun odveć ispeglanog kao " ispod čekića" izgleda okvirnih činova koji se zbivaju na boemskom tavanu u scenografiji Antonelle Conte kao i pretjerano uredna pa i luksuzna garderoba Ilarie Ariemme. Boemi naime tako ne izgledaju, niti u originalu romana Henrija Murgera niti u poratno vrijeme prošloga stoljeća.
No važniji je bio glazbeni segment kojim je znalački suvereno a stilski zanosno pučinijanski upravljao dirigent Morandi.Sve je zvučalo točno i moćno i jako muzikalno u važnom orkestralnom udjelu dok su se solisti pokazali idealno odabranima. Uz čarobnu Mimi Lane Kos kojoj uz divan glas ne nedostaje ni detaljizirane glumačke osobnosti, bili su tu raspjevani tenor Matteo Lippi, očaravajući baršunasti bariton Ljubomira Puškarića u ulozi slikara Marcela, razigran a glasovno topli filozof Colline Luciana Batinića i zabavan no najmanje čujan medju velikim glasovima kolega bariton Giovanni Romeo kao glazbenik Schaunard. Kao cjelina funkcionirali su izvrsno. I konačno nova zvijezda naše opere savršena glasovno, lijepa, i šarmantna Darija Auguštan kao neodoljiva grizeta Musetta koja je zanosno upotpunila boemsku škvadru.
Kao i uvijek u Puccinija, i ovu operu krasi nekoliko sporednih uloga koje su od reda ostvarene kako treba: ponajprije Ozren Bilušić a uz njega Ivo Gamulin, Ivan Šimatović, Ivan Šatalić, Antonio Brajković i Damir Klačar. Nova zagrebačka "La bohème" pridružila se europskim kazalištima u obilježavanju 100. obljetnice Puccinijeve smrti a jamačno će na repertoaru dugo ostati kao hit predstava.