NAŠ KRITIČAR O GLAZBI U NOVOM, HVALJENOM FILMU Tarantinov iznimno osoban soundtrack u filmu koji je ljubavna posveta Los Angelesu

Ako se za filmove Johna Forda znalo reći da u njima priroda ima status jednog od glavnih ili barem važnijih sporednih likova, nešto slično se može reći i za glazbu u filmovima Quentina Tarantina.

Praktički niti jedan Tarantinov film nije moguće zamisliti bez pjesama koje je osobno odabirao za potrebe istih, i to u nevjerojatnom rasponu, čime je otkrio da nije samo pasionirani filmofil, nego i diskofil.

Tako je kroz “Pulp Fiction” pokrenuo revival surf-rocka kroz uvrštenje “Misirlou” Dicka Dalea, dok su istom filmu svoj najveći hit ostvarili Urge Overkill kroz obradu “Girl, You’ll Be A Woman Soon” Neila Diamonda, a našlo se u tom filmu mjesta i za klasike Ala Greena, Dusty Springfield i Ricka Nelsona.

Špageti-vestern

U narednom, “Jackie Brown”, Tarantino se pozabav...