Zašto sam prije 25 godina objavio debi album Obojenog programa "Najvažnije je biti zdrav" u produkciji Koje iz Discpline kičme i zašto se danas, uoči prvog zagrebačkog koncerta u zadnjih sedam godina, prisjećam tog čina?
Obojeni program prvi put sam vidio i čuo uživo na jednom od posljednjih izdanja demo-festivala YURM da bi se u Kulušiću suznih očiju momentalno zakačio za njihov frenetični postpunk u čijem su se gustom i napetom zvuku sudarali ekstatična ritam-sekcija, poput žileta oštra gitara, Mašini prateći vokali i ljepljive melodije ispod kojih je prosijavala Kebrina melankolična ljubavna ili nadrealna lirika koja se mogla događati u Novome Sadu, Zagrebu, Manchesteru, Berlinu ili Stockholmu.
Bilo mi je nevjerojatno da tom i takvom Obojenom programu nitko nije ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....