Nova koncertna izvedba prve hrvatske opere “Ljubav i zloba” Vatroslava Lisinskog (dvorana Lisinski 7. svibnja) ponovno je otvorila neka pitanja hrvatske glazbene povijesti.
Onaj tko je čitao uvodno slovo dirigenta Mladena Tarbuka u programskoj knjižici, našao se u nedoumici: naime uvaženi maestro o složenom poslu otkrivanja izvornih slojeva djela kaže kako se autograf nalazi u “sadašnjem jezivom stanju”, da bi nešto kasnije ustvrdio “kako ne postoje tragovi ikakvog zapisa ‘Ljubavi i zlobe’ rukom Lisinskoga”. Što je dakle na stvari? Jer, ako je autograf “u jezivom stanju”, znači da je ipak pisan rukom autora, a ako pak nema “ruke Lisinskoga”, onda nema ni autografa?!
Bilo bi sve dakako jasnije da je programska knjižica dobila i temeljitu muzikološku obradu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....