U hrvatskim opernim krugovima nerijetko kruži bezobrazna pošalica koja kaže kako tenor nije glas, nego dijagnoza. Iza crnohumorne diskriminacije visokih muških glasova stoji uglavnom nemoć i frustracija u činjenici da u Hrvatskoj trenutno imamo samo tri aktivna tenora za velike uloge: Tomislava Mužeka, Stjepana Franetovića i Domagoja Dorotića, dok smo, kad je riječ o nižim glasovima, "mala zemlja za duboke lage". Uostalom, i povijest najčuvenije hrvatske opere "Ero s onoga svijeta" u ulozi Miće pisali su više slovenski tenori ili hrvatski pjevači slovenskog podrijetla: Mario Šimenc, Josip Gostič, Noni Žunec, Josip Šutej i Janez Lotrič, a u posljednje vrijeme tek dolazi naš Miljenko Đuran i na svjetskom CD-u s Ivanom Repušićem Tomislav Mužek. Ipak, dobra vijest stiže s natjecanja "Boris Papandopulo", na kojem je ove godine pobijedio mladi zagrebački tenor Filip Filipović (24).
Iako još student zagrebačke Akademije, već je u riječkom i u zagrebačkom HNK pjevao Tamina u "Čarobnoj fruli", a kao studijska uloga uskoro će mu se ponuditi Alfredo u nadolazećoj Verdijevoj "Traviati" u Zagrebu. U 24. godini pjevati dva Tamina i dobiti Alfreda mnogo je...
- Velika je čast pjevati tako velike i važne uloge u mojim godinama i zahvalan sam na prilikama u opernim kućama u Rijeci i Zagrebu. Rekao bih da je moj uspjeh rezultat redovitog rada koji se odvija uz veliku podršku moje korepetitorice Lane Bradić i profesora Giorgia Suriana. U klasi profesora Suriana izrazito sam tehnički napredovao i mnogo sam od njega naučio, to jest još uvijek učim. Imam još puno toga naučiti, čeka me još mnogo usavršavanja i vježbe, ali nadam se da sam opravdao povjerenje u dosadašnjim ulogama Tamina i da ću isto uspjeti i u ulozi Verdijeva Alfreda - najavljuje ulogu u "Traviati".
Mnogobrojne su šale na račun tenora, svjestan je i Filip Filipović.
- Često se i sam znam našaliti na taj način, ali u konačnici mislim da su te šale proizišle iz predrasuda i ne zamaram se pretjerano time. Kad su pjevaču ciljevi posloženi te je prisutna staloženost, ne postoji zapreka za kvalitetno umjetničko djelovanje. Iako hrvatski tenori trenutno nisu mnogobrojni, mala nekolicina obavlja izvrstan posao, a imam i nekoliko fantastičnih kolega na Akademiji te mislim da će se hrvatska scena tenora ubrzo pojačati - govori mladi tenor koji je u osnovnom glazbenom obrazovanju svirao klavir, a pjevačko obrazovanje započeo je 2013. u Glazbenoj školi "Vatroslav Lisinski" u klasi profesora Bojana Pogrmilovića. Godine 2016. upisao se na Akademiju za glazbu u Ljubljani u klasi Matjaža Robavsa, a 2018. svoje je akademsko obrazovanje nastavio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Tomislava Mužeka. Od 2019. godine u klasi je profesora Giorgia Suriana.
- Prije nekoliko dana odradio sam praktični dio diplomskog ispita ulogom Tamina u zagrebačkoj produkciji Mozartove 'Čarobne frule'. Ostalo mi je još nekoliko ispita posljednje godine studija i, naravno, moram još napisati diplomski rad. Ako se sve bude odvijalo po planu, trebao bih diplomirati ove godine - govori mladić koji je dobio dvije nagrade na Međunarodnom pjevačkom natjecanju "Lav Mirski", nagradu na Međunarodnom natjecanju "Vera Kovač Vitkai" u Novom Sadu, nagradu "Ferdo Livadić", Rektorovu nagradu 2020. godine te, konačno, nagradu "Boris Papandopulo".
- Nagrade 'Lav Mirski' i 'Vera Kovač Vitkai' osvojio sam na početku pjevačkog obrazovanja te su mi bile poticaj da se nastavim baviti pjevanjem i upišem Akademiju. Danas je moj stav o natjecanjima nešto drugačiji nego što je bio tada, te posljednja natjecanja kao što su Međunarodno natjecanje mladih glazbenika 'Ferdo Livadić' i Natjecanje hrvatskih glazbenih umjetnika 'Papandopulo' vidim kao prilike za samoevaluaciju. Uvijek mi je na natjecanjima velika čast pjevati pred žirijem u kojem se nalaze ugledni glazbenici te dobiti povratne informacije i savjete vrsnih opernih pjevačica i pjevača. Glavni savjet koji sam primio na natjecanjima, pa tako i na natjecanju 'Papandopulo', i koji mi predstavlja okosnicu u daljnjem radu jest da je potrebno pronaći ravnotežu prilikom izvođenja između tehničkih elemenata i prepuštanja samoj glazbi i emocijama - govori tenor.
Glazba je u njegovu životu od malih nogu. Tata mu amaterski svira gitaru i njegov je dom uvijek bio prepuna glazbe, zajedničkog pjevanja i sviranja. Zahvaljujući podršci roditelja profesionalno se počeo baviti glazbom.
- Kad sam počeo učiti pjevanje, zaljubio sam se u klasičnu glazbu i shvatio da je to moj životni poziv. Što se tiče čuvanja glasa, smatram da je vrlo bitno ostvariti tjelesnu, ali i psihičku ravnotežu. To podrazumijeva umjerenost u jelu i piću, svakodnevnu tjelesnu aktivnost te dobar san i odmor. Dolazim iz Svetog Ivana Zeline, koji je okružen predivnim brdašcima, šumama i vinogradima, te u slobodno vrijeme nastojim svaki tren provesti u prirodi i 'napuniti baterije'. Volim nedjeljom odigrati nogomet s dečkima, a ponekad se i družiti s prijateljima uz gitaru i pjesmu - reći će pjevač kojemu se smiješi radno mjesto u zagrebačkom HNK, gdje bi trebao stati na pozornicu uz izvrsnu generaciju u kojoj je više od 10 odličnih solista.
- Imao sam jako lijepa iskustva s kolegama u zagrebačkom i riječkom HNK. Osim što su svi odlični u svom poslu, vrlo su pristupačni, spremni pomoći mladom kolegi koji pokušava manevrirati prvi put u profesionalnom okruženju te puni pozitive i podrške. Rekao bih da su mi svi kolege na neki način inspiracija. Kada surađujem s nekime na predstavi, kao što je to recimo 'Čarobna frula', te kada vidim koliko truda i predanosti oni ulažu u svoju ulogu, motiviraju me da i ja učinim isto te se potrudim dati svoj maksimum. S nekima sam već ostvario, osim profesionalnog, i vrlo prijateljski odnos - rekao je Filip Filipović.