Sredina devedesetih, jedan dio zagrebačke mladosti sakupljao se na popularnom Tomislavcu. Nježnih godina, iščekujući roditeljsku milost i dopuštenje odlaska u mitsku Jabuku ili barem Lap, većinom smo se družili okupljeni na klupicama. Tamo se pričalo, upoznavalo, razmjenjivalo saznanja, poput recimo, kako suziti hlače ručno, iglom i koncem. Kitilo se amblemima - nizanjem kapica od upaljača na rub ruksaka ili jakne, bušile su se rupe po inače sasvim novim majicama, a uvijek je dobro došlo i ispisivanja zvučnih poruka na vidljivim mjestima. Torbe, đon tenisica ili recimo po odjeći. Koji god ste front odabrali, i poruku smislili, barem jedno A obavezno bi bilo uokvireno u O.
Pažljivo se birala boja vezica na martama, izbjegavao si one koji imaju bijele, a zašto i što su to...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....