U nastavku donosimo:
- mobyjevu intimnu ideju utočišta tišine i zašto se novi album oslanja na ambijentalni glasovir te nenametljive gudače
- tragove klasične tradicije od sonata i nokturna do sakralnog ugođaja, bez poziva na plesni podij
- poveznice s ranim utjecajima i punk/elektroničkim korijenima autora te odjeke rada Briana Ena
- iskustva i stavovi dugogodišnjeg kritičara koji u glazbi prepoznaje terapijsku i kontemplacijsku dimenziju
- premium preporuke srodnih izdanja uz album Future Quiet za daljnje slušanje
Tijekom nedavnog dvomjesečnog bolovanja "utočište" sam našao u jazzu iz pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća te u klasičnoj glazbi u eri od Mozarta do Mahlera, a mjesec dana po povratku na dužnost starog glazbenog kritičara za oko mi je zapela naslovnica albuma "Future Quiet" s fotografijom Mobyja za glasovirom u njegovoj kući Wolf‘s Lair, kao i njegova izjava: "‘Future Quiet‘ je tih. Da budem jasan, volim bombastičnost. Volim pretjerivanje i glasnoću. No kako svijet postaje sve glasniji i luđi, osjećam da mi je potrebno utočište tišine... Pisanje i snimanje ovog albuma bilo mi je utočište i nadam se da će njegovo slušanje biti utočište mira i za vas."
I, bogami, jest tako jer se "Future Quiet" doima poput utočišta koje je Moby pronašao u miru svog doma...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....