Svestrana i talentirana umjetnica, pjevačica, glumica i pjesnikinja, Elis Lovrić, jedinstvena je pojava na našoj glazbenoj sceni. U glazbeno-scenskim projektima istražuje i spaja bogatu glazbenu tradiciju svoje rodne Istre te tradicionalne instrumente sa suvremenom produkcijom. Prepoznatljiva je po tome što piše i izvodi pjesme na labinjonskoj čakavici - najstarijem hrvatskom dijalektu u Istri. Inače, tečno govori pet jezika i oni imaju veliku ulogu u umjetnosti koju stvara.
Elis je odmalena znala da će biti pjevačica, a za sve se izborila sama.
Gitara s dvije otisnute palme
- Uvijek sam željela raditi upravo ovo što radim. No, nisam znala kako to ostvariti jer ne potječem iz obitelji koja ima ikakve veze s umjetnošću niti je bila u ikakvim istaknutim društvenim krugovima. Zato sam prvo upisala matematičko-informatičku gimnaziju, a onda položila prijemni za španjolski i talijanski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali prijavila sam se i na Akademiju dramske umjetnosti. Kad sam doznala da sam položila prijemni na Akademiji, ispisala sam se s jezika i nastavila njegovati lingvističku strast bez obzira na fakultet. Kad nešto voliš, uvijek nađeš način da to bude dio tvog života. A glazba nije moj drugi izbor već istovremeni izbor iz djetinjstva koji ni sa kim nisam djelila. Samo sam kontinuirano roditeljima dosađivala: ‘Ja bin gitaro, ja bin gitaro!’ I jednog kišnog dana otputovali su Pulu i kupili mi je. Moja prva gitara s dvije otisnute palme.
Diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a potom pohađala Accademiju d'Arte Drammatica Silvio D'Amico u Rimu. Mnogi je se sjećaju iz legendarne predstave ‘Vježbanje života’ riječkog HNK Ivan pl. Zajc u ulozi Fanice, no imala je i niz drugih glavnih uloga. Neko je vrijeme radila i glumila u Italiji, između ostalog u mjuziklu američko-talijanske koprodukcije ‘Francesco, il Musical’, o životu svetoga Franje Asiškog. Tad je imala priliku raditi s poznatim autorskim imenima talijanskog teatra, kao što su Luca Ronconi, Gigi Proietti… Posljednjih desetak godina živi u Hrvatskoj, no kaže da više živi u automobilu nego kod kuće.
Elis Lovrić
- Moj život je jedna putujuća avantura, više sam u autu nego kod kuće zadnjih godinu dana. Ali, ajmo reći da trenutno živim na relaciji Pula - Zagreb - Rabac.
Jezične avanture
Veliku strast i dalje gaji prema jezicima i lingvistici pa ne čudi da kroz vlastite pjesme često istražuje korelaciju forme i sadržaja te neprestano otkriva nove izričaje.
- Jezici su moja strast. U koju god zemlju dođem, tražim da mi prevedu neku moju pjesmu ili bar stih. Nemam mira dok to ne naučim perfektno izgovoriti i tada kreću moje jezične avanture. Desilo se tako i s brazilskim portugalskim. Nisam ga govorila, a eto, izdala sam cijeli album i još je to i prvi primjerak na svijetu takve vrste - album u cijelosti preveden s labinjonskog na portugalski jezik. Naravno, gluma me naučila svestranosti. Njen sistem upotrebljavam u svemu što izvodim na sceni, bilo da je to glazba, pisanje poezije ili režija nekog nastupa. I volim učiti. Volim istesati neko znanje do perfekcije.
Dora u zadnji čas
Fokus rada trenutno je na intenzivnim pripremama za Doru i na snimanju novog albuma koji će izaći zajedno s knjigom. A na Doru se, kaže, sasvim slučajno prijavila...
- Nazvao me prijatelj i pitao bih li voljela ići na Doru, pa makar i sljedeće godine. I ja sam pomislila ‘pa zašto ne’. Kako je rok isteka natječaja bio za nekoliko dana, odlučila sam riskirati i probati realizirati pjesmu. Uspjela sam je poslati sat i pol prije isteka roka. Bilo je stvarno napeto!
Elis će na Dori nastupiti s pjesmom ‘All I really want’ koju je sama napisala i skladala. Radi se o njezinoj nedovršenoj pjesmi na koju je naletjela tražeći u već postojećoj zbirci potencijalnog kandidata za Eurosong. Naravno, kaže kako bi voljela pobijediti na Dori, no Eurosong doživljava kao ‘zanimljivu i uzbudljivu lepezu različitosti’ pa će ga pratiti neovisno o svom plasmanu.
Elis Lovrić
Premalo vremena za sve
Osim umjetnošću, Elis se uključuje u humanitarne akcije pa je nedavno nastupila na Danu crvenih haljina u Lisinskom uz Antonellu Malis, Davida Temelkova i Zdenku Kovačiček.
- Humanitarni rad je nešto što po meni treba živjeti kao normalni protok energije tamo gdje je potreban. Razlika je u tome što kad si javna osoba to postaje dostupna informacija, a kad to činiš na druge načine ne dopire do javnosti. Vjerojatno su najveći humanitarci među onima koje ne poznajemo. Svatko može pripomoći na svoj način - objašnjava Elis i dodaje da za privatni život baš i nema vremena.
- Današnji tempo je takav da mnogi ljudi općenito osjećaju da njihov privatni život nije kakav bi trebao biti i da je premalo vremena za sve. U mom slučaju, do sad sam uglavnom sve radila i producirala sama, pa je toliko posla da ne stignem ni dovoljno spavati. Fali mi bavljenje sportom i opušteno druženje s prijateljima. Ali drži me istinska strast i vjera u to što radim i podrška publike je nešto divno što mi daje snage. Zato znam da će se sve dobro posložiti.
I, na koncu, pitali smo istarsku glazbenicu ima li neostvarenih želja:
- Ovo je deveto pitanje kao i redni broj pod kojim nastupam na Dori. Na neki način dodiruje temu pjesme ‘All I really want’ pa je dio odgovora u samoj pjesmi. Želja mi je stvarati glazbu za film, nastupati s filharmonijskim orkestrom, realizirati još lijepih uloga i albuma...