“Muzika o nogometu, jazzu i palačinkama” Mikija Solusa zatvara njegovu trilogiju, začetu s “Muzikom sumnjive kvalitete” (2011), a nastavljenu s albumom “Muzikom za djecu i penzionere” (2015) na kojem je taj razbarušeni zagrebački kantautor osvajao duhovitim baratanjem popkulturnim referencama. Nije se libio ni otfikariti Dugme, Balaševića i Štulića, odnosno pokušati zauzeti njegovo, “upražnjeno” mjesto. Čak i kad se ponavljao klavirskim dionicama, njegovi stihovi toliko su bili vrckavi da nisu mogli dosaditi na prvu pa ni na drugu ili treću loptu.
Nešto slično vrijedi i za “Muziku o nogometu, jazzu i palačinkama” na kojem Miki “prebrikava” Acu Lukasa, Mišu Kovača, Jürgena Kloppa, Zlatana Ibrahimovića, Gibonnija i gomilu drugih “junaka” našeg, sh...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....