Veliki operni i baletni dirigent, aktivan po najvećim kazalištima svijeta u rasponu od Amerike do Japana, od rodne Rusije do Italije, maestro Mihail Sinkevič od ovoga je mjeseca novi šef dirigent splitskog HNK. Nedugo nakon što je u istom kazalištu debitirao dirigiravši premijernom produkcijom baletne predstave "Class Concert/Šeherezada", intendant Vicko Bilandžić došao je na ideju da ovom umjetniku svjetske karijere ponudi to radno mjesto upražnjeno odlaskom maestra Ive Lipanovića u mirovinu krajem 2023 godine. Premda se ne čini da su splitski Opera i Balet trenutačno u zavidnom stanju, maestro Sinkevič, koji inače redovito dirigira pred najvećim ansamblima diljem globusa objeručke prihvaća poziv i sa zadovoljstvom dolazi u Split. U ekskluzivnom intervjuu najavljuje svoje prve projekte i planove.
Maestro Sinkeviču, hvala vam što ste prihvatili poziv za trajni angažman u jednom hrvatskom narodnom kazalištu. Gdje smo vas našli?
- Upravo planiram izaći pred scenu dirigirati Puccinijevu "Madamu Butterfly". Ali gdje sam, to nema veze.
U redu, poštujemo vašu tajnovitost. Čestitke na novom radnom mjestu! Dobrodošao ste gost u Hrvatskoj, gdje već radite kao gostujući dirigent u operama i baletima dugi niz godina. Prvi put ste ovdje stigli 2007. u Zagreb dirigirati "Labuđe jezero", nakon toga ste postavili cijelu novu opernu produkciju "Mazepa" istoga skladatelja, Petra Iljiča Čajkovskog, a onda i Verdijeva "Trubadura". Do danas ste ondje dirigirali i operne naslove "Carmen", "Krabuljni ples", "Rigoletto", "Jenufa", te balete "Trnoružica", "Copellia", "Spartak", a onda, prošloga mjeseca, sa zvijezdama milanske Scale i "Giselle". Dosta ste radnih sati proveli uz Zagrebački operni ansambl te ste vrlo brzo počeli razumjeti, a uskoro i govoriti hrvatski jezik. Kako ste uopće prvi put ovamo stigli i kako vam je raditi u našoj zemlji?
- Zahvaljujem na čestitkama. Da, doista, bila je to 2007. godina kada su me moji prijatelji Aleksej i Ivana Tanovitski (koje znam iz Sankt Peterburga) upoznali s Brankom Mihanovićem, tadašnjim ravnateljem Zagrebačke opere, i on me pozvao da dođem prvi put dirigirati novu produkciju baleta "Labuđe jezero", na čemu sam mu jako zahvalan. Odmah sam uspostavio divan odnos s orkestrom, a kasnije sam se tamo redovito vraćao, dirigirao nizom opera i baleta, upoznao divne pjevače, od kojih su mi do danas mnogi postali prijatelji i nadam ih se sada vidjeti i u Splitu. U Hrvatskoj mi se na prvu svidio mentalitet ljudi, kombinacija europske kulture i obrazovanja, delikatnosti i onoga što među Europljanima razlikuje Slavene - otvorenost, iskrenost i dobrohotnost. Želio sam što prije početi razgovarati s kolegama na njihovu materinjem jeziku i počeo sam s velikim zadovoljstvom intenzivno učiti hrvatski. Naravno, moje je znanje još daleko od svladavanja svih suptilnosti i nijansi vašeg divnog jezika, ali ljudi me razumiju i to je najvažnije.
Nakon što je izbio rat u Ukrajini, u dijelu svijeta nastupio je niz sankcija Rusiji, vašoj domovini. Koliko se to odrazilo na vašu dirigentsku karijeru? Znamo da ste, primjerice, u Zagrebu trebali raditi operu "Evgenije Onjegin", i to novu produkciju, koja je uslijed "politike otkazivanja" ruskim umjetnicima i naslovima kompletno otpala, dok je "Spartak" Arama Hačaturjana na sreću preživio.
- Da, naravno, nakon izbijanja nesretnih događaja nastupila su loša vremena za umjetnike iz Rusije. Ali ja sam i državljanin Bjelorusije, gdje sam odrastao i radio u Narodnom kazalištu opere i baleta. Moja supruga Lesja Aleksejeva je rođena u Kijevu, bila je vodeća solistica tamošnje Ukrajinske narodne opere, naša su djeca ukrajinski državljani. Imao sam sreću studirati na konzervatoriju u Sankt Peterburgu kod najboljih ruskih glazbenika, konzervatorij je bio pun studenata iz cijelog svijeta, oni koji su studirali sa mnom u Rusiji sada dirigiraju širom svijeta, u Njemačkoj, Austriji, Izraelu, Velikoj Britaniji, SAD-u, Australiji... Ne možete isključiti ruske umjetnike iz europske i svjetske kulture. Sa zadovoljstvom danas vidim imena svojih kolega iz Marijinskog kazališta u Sankt-Peterburgu na plakatima najvećih svjetskih kazališta.
S obitelji ste se nedavno preselili u Klagenfurt u Austriji. Kako ste se odlučili za tu zemlju?
- Moja je supruga svojedobno diplomirala kao magistra umjetnosti na Umjetničkom sveučilištu u Grazu i nikada nije prekinula veze s tom zemljom. Za djecu je ovo izvrsna prilika da svladaju još jedan jezik kao materinji, a ja sada s njima učim i hrvatski jer mi dolaze vikendima u Split.
Deset ste godina bili asistent Valeriju Gergijevu kao umjetničkom ravnatelju u Marijinskom kazalištu, gdje ste djelovali kao dirigent. Kakav je danas vaš odnos?
- Nije sasvim točno. Nikad nisam bio asistent Valerija Gergijeva. Pozvao me da budem jedan od stalnih dirigenata Marijinskog kazališta, gdje sam radio od 2000. do 2022. godine. I danas se moje prezime nalazi na web stranici tog kazališta jer tamo odlazim kao gostujući dirigent i to mi je velika čast. Više od deset godina bio sam i zamjenik Gergijeva kao direktor opere i radio sam s pjevačima. To je bila neprocjenjiva škola, dirigirao sam osamdesetak opernih naslova, od Čajkovskog do Prokofjeva i Šostakoviča, od Mozarta do Wagnera i Richarda Straussa, od Rossinija i Verdija do Puccinija i Giordana. Uz to sam još pokrivao i ogroman klasični i suvremeni baletni repertoar. Za to neprocjenjivo iskustvo, naravno, zahvalan sam i Gergijevu i svim kolegama glazbenicima u orkestru te solistima opere i baleta. Najbolji su. Da biste se uklopili, morali ste svaki put biti još bolji, neprestano raditi na sebi. Danas želim što više vremena provesti s obitelji, s djecom, sada je teško putovati u Rusiju, premda i ondje povremeno dirigiram. Uostalom, ondje su i dalje moji roditelji i roditelji moje supruge.
. Koja je uloga i misija jednog umjetnika u današnjem globalno turbulentnom i razjedinjenom društvu?
- Uloga umjetnika u suvremenom svijetu ista je kao i uvijek: donijeti ljudima svjetlost dobrote i ljepote. Da bismo uspjeli, moramo odbaciti ispraznost. Kako? Moj je recept odbaciti politiku. Tužno je što moralne vrijednosti nestaju, a sitni trgovci postaju vođe zapadne vrijednosne demokracije. I drugi u svijetu slijede taj primjer. U tom je kontekstu smiješno i čudno osuditi umjetnika samo zato što ima državljanstvo određene zemlje. Oprostite.
Sve je u redu. Slažemo se s vama. Nego, kako ste prihvatili poziv za rad u Splitu? Što vas je privuklo tom gradu i ansamblu?
- Pozivnica za Split došla je slučajno: intendant tamošnjeg kazališta, gospodin Vicko Bilandžić, tražio je dostojnog kandidata za direktora Opere. Upoznali smo se i odmah uspostavili dobre ljudske odnose. Općenito mislim da je to vrlo važno, više ne radim ondje gdje nema razumijevanja i gdje moram nešto dokazivati, raspravljati, za to nemam više snage, samo mi treba međusobno razumijevanje. Najprije, kad sam malo razmislio, zahvalio sam gospodinu Bilandžiću na povjerenju i časti i odbio ga. Još uvijek mi je nudio da dođem u Split dirigirati balet "Class Concert/Šeherezada" i tako sam saznao da je tamošnji ravnatelj baleta izvanredan plesač, svjetska zvijezda Denis Matvijenko, s kojim sam mnogo puta nastupao u Marijinskom kazalištu. "Pa to je sjajno društvo!" pomislio sam: "Neće biti dosadno." Došao sam raditi s njime na toj splitskoj predstavi uslijed koje sam dobio ponudu za mjesto šefa dirigenta. Odmah sam uvidio da u orkestru sviraju izvrsni glazbenici s kojima se dobro razumijem i s kojima probe idu lako, sa zadovoljstvom, bez stresa. Otkrio sam i taj nevjerojatni, jedinstveni grad Split, ne samo zbog velike povijesne i kulturne tradicije nego i zbog posebnih ljudi, slobodnog duha, otvorenih i duhovitih. Pomislio sam: To mi je sada blizu iz Klagenfurta! Supruga me podržala i - prihvatio sam. Premda ćemo se sada manje viđati, oslonio sam se na njezinu intuiciju jer ona je moja muza. Tako je ispalo dobro.
Što ovaj posao po vašem ugovoru uključuje, koji vam je plan i program?
- Prije no što sam uopće dobio poziv da preuzmem mjesto šefa dirigenta, kazalište je već imalo plan za blisku budućnost. To se prije svega odnosi na izvođenje cijelog niza hrvatskih opera i opereta, što je vrlo važno za kazalište i publiku. Slušatelji žele suosjećati s umjetnicima koji pjevaju na materinjem jeziku. Tim se projektima sada bave moji cijenjeni kolege, divni hrvatski dirigenti različitih generacija. Naravno, vrlo je važno sada pronaći dobrog ravnatelja Opere, nadam se da će to biti neki energičan i ambiciozan glazbenik ili pjevač, osoba s meni bliskim visokim estetskim kriterijima, s kojom mogu razgovarati o budućim planovima.
Koji bi vaš prijedlog bio onda tom nekom, budućem ravnatelju splitske Opere?
- Izbor opernih produkcija bi se, po mojem mišljenju, trebao temeljiti na dostupnim opernim pjevačima. Za svaku je operu potreban izbor najboljih. Nažalost, sada imamo vrlo mali operni ansambl i ograničen proračun, a o tome također treba razgovarati jer publika u Splitu zaslužuje čuti operna remek-djela u kvalitetnoj izvedbi. U operi je pjevač solist središnja figura, a redatelj i dirigent bi trebali pomoći otkriti taj najljepši glazbeni instrument, ljudski glas, a ne opterećivati gledatelje nizom vlastitih dječjih strahova i kompleksa na pozornici. Danas je takvih predstava puno, u kojima nitko ne razumije što se događa na sceni, a nikome ne smijete ništa prigovoriti za njihov izraz. I Verdi i Puccini su pisali za glasove. Razmišljam i o simfonijskim programima s orkestrom kazališta, nadamo se u listopadu izvesti Verdijev "Rekvijem", a u kolovozu planiramo uz pratnju orkestra izvesti klasične balete "Valpurgine noći" i "Chopeniana". Sljedeća predstava koju ću dirigirati u Splitu je "Tosca" ovoga ljeta na Peristilu. Već sam više puta dirigirao takvim projektima, primjerice u Sofiji na ogromnom središnjem trgu blizu katedrale Aleksandra Nevskog. Bila je to predstava Bugarske nacionalne opere s Verdijevim "Nabuccom". Prošle sam godine u Velikom Novgorodu u Rusiji s orkestrom i solistima Marijinskog kazališta dirigirao veličanstvenu operu "Sadko" Nikolaja Rimski-Korsakova, čija se radnja odvija u tom gradu. Unatoč određenim akustičkim i scenskim poteškoćama, publika se u posebnom ozračju izvedbe na otvorenom uspijeva posebno uživjeti u događaje na sceni. U Splitu na "Tosci" okupljamo međunarodnu pjevačku postavu: uz ukrajinsku dramsku sopranisticu Lesju Aleksejevu, s nama su splitskoj publici omiljeni hrvatski bariton Grga Peroš te argentinski tenor José Simerilla Romero koji posljednjih godina pjeva Cavaradossija na vodećim svjetskim pozornicama. Pozivamo vas da dođete na predstave 26. i 28. srpnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....