Otvorenje 32. Zagrebačkog muzičkog biennala pokazalo je: avangarda nema više što rušiti, sad je sve na talentu autora

Suvremena ili avangardna – pitalice su koje bi trebale odrediti glazbu našega doba. No, jesu li to i danas u vremenu kada se odvija 32. Zagrebački muzički biennale? Naime avangarde koja bi nešto novo predvodila rušeći staro više nema jer se nema ni što rušiti. A suvremena je utoliko što nastaje u paralelizmu sadašnjeg trenutka i stvaralačkih kao i primalačkih senzora.

Kakva je dakle? Šarena rekla bih, nakon što je prevalila put od daleke 1961. kada je MBZ ustoličen. Osvojivši apsolutnu slobodu izričaja, od ekscesa ulijevanja vode u klavir do golemih pomaka u stvarnim akustičkim senzacijama, glazba se pomicala u novim iskustvima, a današnja je definitivno rezultat isključivo autorskoga talenta s eksperimentom ili bez njega. Koga zanima taj će je slušati, oni drugi sigurno n...