Richard Hawley samo je dan mlađi od mene, no ta podudarnost najmanje je razlog zašto ga tako dobro razumijem i cijenim, a da taj kantautor iz Sheffielda to niti ne zna. Nije to ni neka tužna ljubavna priča između nas dvojice, o kakvima Hawley često pjeva na svojim albumima - nanizao ih je desetak od 2003. godine, malo nakon raspada njegova benda Longpigs i otkako se prvi put razišla grupa Pulp u kojoj je svirao gitaru - nego stoga što nikada nisam bio na njegovu koncertu jer takvi kantautori u Hrvatskoj i u susjedstvu rijetko nastupaju. Želio bih mu reći koliko volim njegove albume i pozvati ga na piće. Predmnijevam da je ugodan čovjek. Jedan od onih skromnih i samozatajnih autora čije su pjesme u cjelokupnom univerzumu popularne glazbe 21. stoljeća moguće najelegantnije i najdecentnije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....