Novu sezonu dinamičnog i mozaičnog ciklusa "Lisinski srijedom" otvara originalni pjesnik, pisac, novinar i glazbenik Ahmed Burić. Nakon brojnih knjiga poezije, kratkih priča, eseja i romana, taj rođeni Sarajlija objavio je 2022. hvaljeni album "Sin pustinje". Na tom spoken-word albumu, koji spaja glazbu i poeziju, surađivao je s poznatim sevdalijskim glazbenikom Damirom Imamovićem, čiji je koncert prošle sezone u istom ciklusu "Lisinski srijedom" izazvao nepodijeljeno oduševljenje publike i kritike. Album "Valceri iz Translajtanije" (2025.), pak, zasnovan je na poeziji književnika i književnog urednika, publicista i novinara Nenada Rizvanovića, a uz Burića album su glazbeno oblikovali cijenjeni makedonski gitarist Toni Kitanovski, dojmljiva violinistica Melika Hadžić, ugledni slovenski (not only) jazz basist Žiga Golob, perkusionist Nenad Kovačić, prekrasan glas glumice Maruške Aras i talentirani Tomislav Jovanovića Tokac.
Pišući početkom godine o albumu "Valceri iz Translajtanije", konstatirao sam da je prethodni "Sin pustinje" mogao nastati i u Maliju ili u Teksasu umjesto što je nastao u Bosni. Ionako svi skupa čekamo "Treći svjetski", kako glasi naziv opominjuće pjesme u kojoj Ahmed kaže "kuda ćemo, ne znamo ni sami". Album "Valceri iz Translajtanije", pak, nastao je na drugačijem stihovnom predlošku, što nam pojašnjava autor stihova Nenad Rizvanović.
"Kad je 2018. uređivao moju knjigu poeziju "Valceri iz Translajtanije", koju je objavio sarajevski Buybook, Ahmed Burić je rekao da u mojim stihovima čuje muziku. Burić je zapravo bio i neka vrsta mentora mojoj zbirci pjesama "Valceri iz Translajtanije" jer me je nagovorio da pišem poeziju, kad je ranije u nekim tekstovima uočio neku poetsku vrijednost, tako da je on uključen od početka u projekt. Relativno je brzo skladao zapanjujuće originalnu muziku na moje stihove iz te zbirke "Valceri iz Translajtanije", a meni je bilo čudno pa pomalo i bizarno da je Ahmed stvarao glazbu na moje stihove jer je on po vokaciji pjesnik, a tek potom glazbenik", opisuje genezu albuma Rizvanović.
Zanimao me potkontekst albuma i pjesama jer Nenada dobro poznajem, prijatelji smo od Univerzijade, a i on i Ahmed i ja rođeni smo zamalo u istu godinu. Ovo navodim jer je "Valceri iz Translajtanije" - započet stihovima "večeras sviramo punk translajtanijski" i jezovitom tamburicom - punk album, ali izveden potpuno drugačijim sredstvima. Stari pankeri kuže da i kad ljulja ritam valcera, cvili violina i prebire tužni glasovir to može biti punk, jer punk je prije svega duh i ideja, gard i svijest, pisao sam u tekstu o tom albumu.
"Prvi literarni uzor "Valcera Iz Translajtanije" su "Sabrana djela" Billyja Kida Michaela Ondaatjea, no neki da tako kažem poetički uzor je bio album "Treći svijet" grupe Haustor. Naime, moja imaginarna Translajtanija je također neka vrsta "Trećeg svijeta". To sigurno nije usukani svijet austrougarskog bidermajera ili secesije, ili što je već bio umjetnički svijet Austro-Ugarske (o Habsburškoj Monarhiji da i ne govorim), nego fikcionalni panonski prostor koji sam izmislio kao neku vrstu svoje zavičajne translajtanijske književnosti, koja uključuje Danila Kiša, Brunu Schulza, Paula Celana, Delimira Rešickog i Vojislava Despotova. Mislim da sam za Translajtaniju, iz mitologije Divljeg zapada, stvorio jednu verziju Divljeg srednjoeuropskog jugoistoka. Za moje tekstove podjednako su bili važni i Paul Celan i Lou Reed. Tekstovi Boba Dylana i Loua Reeda su naravno vrhunska poezija, premda znamo za odlične rock tekstopisce koji uopće nisu pjesnici. Možda je Buriću bilo tako lako uglazbiti pjesme iz mojih zbirki "Valceri iz Translajtanije" i "Gravitacije" jer proizlaze iz obje tradicije pošto, između rocka i poezije nisam nikad pravio neku umjetničku razliku. Možda je čitav projekt tako uspio jer ništa nije urađeno s nekim umjetničkim predumišljajem ili nakanama", pojašnjava Rizvanović.
"Valceri iz Translajtanije" doimao mi se i poput "albuma ceste" imaginarne bande kojeg su umjesto Ahmeda i Nenada mogli osmisliti Tom Waits, Ry Cooder, Nick Cave, Wim Wenders, Jim Jarmusch, David Lynch, pri čemu su Ahmed i Nenad te glazbenici uključeni u projekt zaista svoji, posebni i drugačiji u odnosu na sve što se nudi na našoj i na susjednim glazbenim scenama pa i šire. Mogli su i "Valceri iz Translajtanije", kao i "Sin pustinje", nastati u New Yorku ili u Berlinu, no izvorište im je Translajtanija, odnosno onaj dio Austro-Ugarske kojem su, istočno od rijeke Leithe, pripadali i sadašnja Hrvatska i Bosna, dok se zapadno od nje, sukladno Austro-ugarskoj nagodbi iz 1867. godine, prostirala Cislajtanija. U prijevodu, to je podjela na "Gornju" i "Donju" Austro-Ugarsku, pri čemu je u "Gornjoj" politiku više vodila Austrija, a u "Donjoj" Ugarska. pa se možda i zbog toga nekim zemljopisno-povijesnim kartama nabacuje Orbán .
Burićeva i moja suradnja još je neobičnija ako se zna da su naši muzički ukusi zaista različiti. On, recimo, više voli blues, soul i world muziku, ja pak noise, hardcore punk, jazz i power pop. Zapravo, jedino se možemo naći na punk i novom valu pa "Valceri iz Translajtanije" možda i jesu netipičan punk-album, ali istovremeno su i srednjoeuropski blues kabaretskim ili vodviljskim štihom te western mitologijom o kojoj sam govorio. Sve je to vrlo vješto inkomponirano u Burićevoj muzici. Vjerojatno bi trebalo smisliti neki novi veseli termin za ovu muziku - možda hardcore western swing ili hillbilly hardcore. Mislim da je Burićeva muzika neosporno originalna, ali i samo jedna od mogućih muzičkih interpretacija mojih stihova. Kad bih, recimo, sam znao skladati muziku, možda bih za "Valcere iz Translajtanije" bila više ambijentalna i eksperimentalna, možda sličnija muzici za filmove Davida Lyncha ili glazbi izvođača poput The Lounge Lizardsa, Davida Sylviana ili Holgera Czukaya, a možda bi bila i divlji etno-punk", zaključuje Rizvanović.
Album "Valceri iz Translajtanije" jedan je od najboljih i najneobičnijih albuma glazbene produkcije iz Hrvatske i susjedstva u ovoj dekadi pa vam preporučujem da uz njih, imaginarno, a nakon koncerta možda i stvarno zaplešete u Lisinskom uz Ahmeda Burića, Nenada Rizvanovića i njihove kolege. Žanrovski je posrijedi i rock i punk i world music i blues album natopljen melankolijom srednje Europe kao našeg životnog prostora, a zgodno vele i u Lisinskom: "Valceri se ne slušaju samo 1. siječnja u podne nego i svakog drugog dana u kojem se dobro ljudsko biće može osjećati loše".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....