Kad Amira zapjeva, vrijeme pa i svijet stanu, barem se tako čini čovjeku kad je začuje. Nisu ni vrijeme ni svijet u tome trenu stali, ali Amira ima onu rijetku sposobnost, kakvu već imaju najveće pjevačice, da se u njezinom glasu i pjesmama koje pjeva čovjek do te mjere zagubi da zaboravi na pojam o vremenu, nedaće koje ga more i svijet koji mu odavno nije po volji. I to je ono najljepše i najljekovitije kod glazbe, ta sposobnost da zaliječe čovjeka i njegovu bol. Ako i griješim, tvrdoglavo ostajem pripadnik one skupine ljudi koji smatraju ili jednostavno osjećaju kako im najtužnije pjesme najefikasnije liječe ranjenu dušu. Naravno, mogu se i u svakoj drugoj prigodi slušati pjesme koje pjeva Amira, čak i u mnogo veselijim okolnostima, ali rekao bih kako je prva namjena tih pjesama uprav...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....