Mjesec i pol dana uoči nastupa na Španicrfestu, 25. kolovoza, Debbie Harry izjavila je da bi turneja u okviru koje će zasvirati u Varaždinu mogla biti posljednja u karijeri grupe Blondie koja uz petnaestogodišnju pauzu (1982. - 1997.), uvjetovanu bolešću Chrisa Steina i nekim drugim razlozima, slavi 40 godina postojanja. Stoga je u veljači Blondie dodijeljena prestižna nagrada Godlike Genius britanskog glazbenog tjednika NME, u lipnju je bend zasvirao na najvećem svjetskom rock-festivalu Glasto-nbury, a prije i poslije Španicrfesta čeka ih niz nastupa na europskim festivalima i solističkih koncerata diljem Europe na kojima promoviraju dvostruki album “Blondie 4(0) Ever” u čijem se “pakungu” nalaze jubilarni deseti studijski album “Ghosts Of Download” i kompilacija najvećih hitova “Delux Redux”, ako ih slučajno netko ne zna napamet. “Ghosts Of Download”, unatoč nekoliko zgodnih i duhovitih momenata, uglavnom se ne uzdiže iznad blijedih pokušaja koketiranja s kurentnim dance, pop i latino trendovima, ali jest pokušaj da se ostane moderan, a uoči nastupa na Špancirfestu nije zgorega ni podsjetiti se zašto je Blondie bila sadržajno kontradiktorna, ali i vrlo utjecajna i popularna punk i pop grupa koja je od 1977. do 1982. godine funkcionirala poput novovalne inačice ABBA-e.
Ikona punka
Blondie su sredinom 70-ih započeli kao burevjesnici punka iz CBGB-a, suborci New York Dollsa, Ramonesa, Televisiona, Patti Smith, Richarda Hella & The Voidoidsa, Johnnyja Thundersa & The Heartbreakersa, Talking Headsa, Dead Boysa, The Dictatorsa i drugih junaka njujorškog underground-rocka sredine 70-ih. Njihova prva dva albuma, “Blondie” i “Plastic Letters”, bili su donekle uspješni samo u Australiji i Velikoj Britaniji, ali kad je u igru uletio producent Mike Chapman - reputaciju je izgradio kroz hitove detroitske hard i glam-rock zvijezde Suzi Quatro, pet godina mlađe od Debbie Harry koja je u punk uletjela s navršenih trideset godina - Blondie će albumom “Parallel Lines” postati jedna od najpopularnijih i najtiražnijih punk grupa, čiji je sadržaj bio koliko punk, toliko i pop. Zapavo, Blondie su i više nego Ramonesi, Sex Pistolsi ili Buzzcocksi dali do znanja da je punk 70-ih u suštini bio perfektna pop-glazba te poput The Clasha počeli na svoj način koketirati s funk, disco, reggae i rap glazbom, što ih je učinilo i jednim od najeklektičnijih sastava punka i novoga vala.
Usto, Debbie Harry je hladnim i senzualnim glasom, pojavom i stilom odijevanja postala ikonom punka i novog vala, njujorškog uličnog šika i kula 70-ih, snažno utjecavši na tisuće cura koje su nakon nje stale za mikrofon kao solistice ili pjevačice bendova. Nitko nije oslobodio djevojke i žene u rocku koliko je to učinila Debbie Harry i uz nju Patti Smith i Siouxsie Sioux. Bez Debbie Harry nemoguće je zamisliti PJ Harvey, Karen O iz Yeah Yeah Yeahs ili Shirley Manson iz Garbage, ali i Nenu, Madonnu, Katy Perry i Lady Gagu. I mnoge, mnoge druge, uključujući i bendove poput riječke Xenije. Ni “muški bendovi” nisu ostali imuni na Blondie, bez obzira na to govorimo li o zagrebačkom Filmu ili o The Gun Clubu, čiji je Jeffrey Lee Pierce bio predsjednik američkog fan-cluba Blondie. Debbie je ubrzo potpomogla Jeffreyjevu karijeru, prepoznavši njegov potencijal kao glazbenika koji je prvi počeo miješati punk i blues da bi nedavno sudjelovala na albumima u njegovu čast zajedno s Nickom Caveom i drugima.
Suvremenost hitova
Dok pišem ove retke, iznova preslušavam ključne hitove Blondie za koje sam se počeo kačiti još kao dvanaestogodišnji klinac, fasciniran “seksi punk-tetom od tri banke”. Danas je ta fascinacija prošlost jer sam za “seksi tete od tri banke” metuzalem, ali svježina i suvremenost hitova Blondie, premda je od njihova objavljivanja prošlo više od 30 godina, nije minula. Za razliku od niza pop i rock- hitova koji danas zvuče naivno, zastarjelo ili potrošeno, pjesme Blondie zvuče kao da su nastale u 21. stoljeću, a fantastična uvezanost punka i new wavea s drugim, često i posve oprečnim žanrovima te ubojiti instinkt za pop-hitove ostali su neoštećenima. Kao i seksepil pjesama poput “Call Me”, “One Way Or Another”, “Hanging On The Telephone”, “Atomic” i “Dreaming” zbog kojih sam se zauvijek zaljubio u Debbie Harry.