Samo što je stupio na pozornicu krcate Male dvorane Doma sportova u koju je koncert bio prebačen zbog mogućeg nevremena, publika je Hughu Laurieju već jela iz ruke.
I u doba nijemih filmova, očito, Laurie bi bio velika zvijezda, a kad je počeo pozdravljati i ispričavati se na hrvatskom, krenule su i prve salve smijeha i aplauza koji uz oduševljenje kakvo rijetko imamo prigodu doživjeti na koncertima nisu prestajale do kraja dva i pol sata dugog nastupa, okončanog s dva bisa i “standing ovations”.
Prvo nas je Laurie pozvao da s njime krenemo u jedno netipično blues putovanje, iako bi i njemu bilo sumnjivo “sjesti u avion kojim pilotira zubar, samo zato što voli letjeti”. Tako, naime, doživljava svoj “drugi poziv” pijanista i u neku ruku restauratora i po stotinjak godina star...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....