Piše Ante Tomić: Život je prekratak da bi se slušao jazz

Ja nisam osoba za strpljiva zadovoljstva, izgubim živce s debelim cigarama, slow foodom i jazzom. Ovo posljednje možda mi je najmučnije. Slušajući jazz kompoziciju, u meni, umjesto estetskog užitka, samo raste uznemirenost od beskrajnog prežvakavanja muzičke teme i čekanja da svaki muzičar završi svoj jebeni solo. Ako mene pitate, život je prekratak da bi se slušao jazz.

Radije biram pop-pjesme, koje imaju čvrst kanon, strogu ekonomičnost izraza i ne dopuštaju sviračku razmetljivost i samoljublje. Tu sve mora biti obavljeno u tri minute, a tražiti nešto preko toga je kao tražiti još jednu kiticu u sonetu. Sva je mudrost svijeta gdjekad sažeta u maloj jedinici vremena i Springsteen uopće ne pretjeruje kad kaže: “We learned more from a three minutes records than we ever learne...