Pjesma o Fikreti stoji na jednoj riječi. Ta riječ je - prošetaj!

U ono vrijeme junaci i junakinje pjesama imali su fina, uglavnom internacionalna imena, koja su, katkad, zvučala spektakularno, kao da ti likovi žive u antičkim mitovima i legendama. Obična, narodna imena, koja su nosili obični ljudi s ulice, a ponekad i sami pjevači, nisu bila za pjesme. U zemlji kojom je vladao čovjek koji se zvao Josip, nijednog Joze, Jose ni Jože nije bilo u novokomponiranoj narodnoj ili u zabavnoj pjesmi, a o rock’n’rollu da i ne govorimo. U njezinoj unutrašnjoj pokrajini, u republici koja jedina nije imala vrata ni granicu prema inozemstvu, kojom su u to vrijeme vladali Hamdija, Branko, Raif, Milanko, Nikola, u pjesmama nije bilo njihovih imena. Pogotovu su orijentalna, muslimanska imena ostajala izvan pjesme. Tako je bilo još od sevdalijskih vremena i tako bi i ostalo sve do najnovijih doba, do nacionalnih buđenja i preporađanja i do konačnih razgraničenja svih od sviju, da nije bilo Novog primitivizma, Zabranjenog pušenja, Elvisa J. Kurtovicha i, u početku, Plavog orkestra. Od Suade pa nadalje junakinje i junaci pjesama nosili su imena ljudi sa sarajevskih ulica, iz predgrađa, iz kvartovskih i mahalskih samoposluga…

U ono vrijeme junaci i junakinje pjesama imali su fina, uglavnom internacionalna imena, koja su, katkad, zvučala spektakularno, kao da ti likovi žive u antičkim mitovima i legendama. Obična, narodna imena, koja su nosili obični ljudi s ulice, a ponekad i sami pjevači, nisu bila za pjesme. U zemlji kojom je vladao čovjek koji se zvao Josip, nijednog Joze, Jose ni Jože nije bilo u novokomponiranoj narodnoj ili u zabavnoj pjesmi, a o rock’n’rollu da i ne govorimo. U njezinoj unutrašnjoj pokrajini, u republici koja jedina nije imala vrata ni granicu prema inozemstvu, kojom su u to vrijeme vladali Hamdija, Branko, Raif, Milanko, Nikola, u pjesmama nije bilo njihovih imena. Pogotovu su orijentalna, muslimanska imena ostajala izvan pjesme. Tako je bilo još od sevdalijskih vremena i tako bi i o...