Nedavno me na ulici nepoznat, izgledom jedva punoljetan dečko nazvao udbašem, a ja se nisam ni naljutio ni uvrijedio. Bilo mi je gore. Osjetio sam se ražalošćen i obeshrabren pred otkrićem da su i klincima uspjeli podvaliti pljesnjivu političku laž o udbašima i četnicima. “How many roads must a man...?” pomislio sam, i prije nego mi je slavni stih u mislima završio, znao sam da je cijela ta stvar beznadna. Cesta je beskrajna.
Jalova je utjeha, ako je uopće utjeha, da je svugdje zapravo jednako. Da i hoćeš pobjeći, nemaš kamo. Jadne, nepismene seljačine, koje su nekakvi pokvarenjaci, jedva trun pametniji od njih, navukli na patriotske paranoje, a sve da bi ih lakše opljačkali, u većini naseljavaju svaki dio zemaljske lopte. Pjesma “Red Neck, Blue Collar” krasno opisuje taj ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....