Poruka ‘slomljena glazba i slomljeni ljudi spasit će svijet‘ može zvučati prenaivno, ali...

U recentni 90‘s Britpop revival uz turneju Oasisa pod vodstvom pomirene braće Gallagher te prvi novi album Pulpa unatrag četvrt stoljeća sjajno se uklapa i novi album grupe Suede. Doduše, "Antidepressants" je već peti album nakon reuniona Suedea 2010. godine, a ukupno deseti u trideset i kusur godina dugoj karijeri, pa se junaci Britpopa više uklapaju u profil sastava kao što su Dinosaur Jr., Pixies i The Dream Syndicate, koji su nakon reuniona objavili isto ili više albuma nego u "prvoj fazi" karijere.

Od prvih tonova i prvih stihova koje pjeva Brett Anderson jasno je da je posrijedi novi album Suedea, no zanimljivo je i što na "Antidepressants" nude svoje viđenje gothic-rocka, odnosno darkerske pop glazbe, više srodne nasljeđu Curea, Missiona, Killing Jokea i Siouxsie And The Bansheesa iz osamdesetih nego vlastitom 90‘s Britpop prosedeu koji su stvarali i pod jakim utjecajem glam-rocka Davida Bowieja. Poruka "slomljena glazba i slomljeni ljudi spasit će svijet" iz pjesme "Broken Music For Broken People" može zvučati prenaivno, ali je i krajnje dobronamjerna. Moj problem s "Antidepressants" nisu takve poruke ili koketerija s darkerajem, nego dojam da nove pjesme londonskog Suedea, premda lijepe u svom mračnom sjaju, nisu memorabilne poput antologijskih iz devedesetih.

SUEDE

Antidepressants

BMG/Menart

žanr: Britpop/gothic-rock

ocjena: 3 i pol