NOVI ALBUM SARE RENAR

POTRAGA ZA TIŠINOM U INFORMATIČKOJ OLUJI Sara i Urban, e to bi bio duet iz snova

 Berislava Picek / CROPIX
Istodobno pametna i radio friendly, tvrdoglava i prijemčiva, mračna i erotična, suptilna pjesnikinja i djevojka koja se ne boji upuštanja u sonične avanture, eksperimentatorica sklona poigravanju vlastitim vokalom i dama koja poštuje zakone pop glazbe
Istodobno pametna i radio friendly, tvrdoglava i prijemčiva, mračna i erotična, suptilna pjesnikinja i djevojka koja se ne boji upuštanja u sonične avanture, eksperimentatorica sklona poigravanju vlastitim vokalom i dama koja poštuje zakone pop glazbe
Sara Renar bila je jedna od vila koje je u Začaranoj močvari u jesen 2012. godine okupila folk-kantautorica Nina Romić. Tada je Sara imala 25 godina, a u njenom su mi se nastupu dopali sfumatizirani glas, samouvjerenost i inat u očima kojim je poručivala da će nas ubrzo iznenaditi još jačim skladbama. Dio kolega, za razliku od potpisnika ovog teksta, ostao je hladnokrvan na opise noćnog života na albumu “Djeca” koji je odavao koliko post-grunge toliko i sklonost k pop glazbi i poigravanju ritmovima. Njeni refreni već su se tada lijepili za uši i bilo je tek pitanje hoće li mlada arhitektica nabasati na kompatibilne surad­nike, a onda se i to dogodilo kroz predstave Montažstroja u kojima je kao autor podloga i producent sudjelovao i Konrad Mulvaj-Kono, nekoć basist Overflowa. Priča oko Sare Renar nije otišla u pop-punk nego u smjeru inteligentne elektronike, a kad se u produkciju EP-a “Jesen” uključio i naš najsvestraniji pro­ducent Edi Cukerić, ubrzo i opravdano sti­gao je i Porin (2015) za najbolju žensku vokal­nu pop izvedbu na čijoj je dodjeli izuzetno dojmljivo, senzibilno i zrelo izvela a capella verziju “Jeseni”. Tada se pokazalo da biti i alternativan i ko­mer­ci­jalan nije mana nego prednost.

Sara Renar bila je jedna od vila koje je u Začaranoj močvari u jesen 2012. godine okupila folk-kantautorica Nina Romić. Tada je Sara imala 25 godina, a u njenom su mi se nastupu dopali sfumatizirani glas, samouvjerenost i inat u očima kojim je poručivala da će nas ubrzo iznenaditi još jačim skladbama.

Dio kolega, za razliku od potpisnika ovog teksta, ostao je hladnokrvan na opise noćnog života na albumu “Djeca” koji je odavao koliko post-grunge toliko i sklonost k pop glazbi i poigravanju ritmovima. Njeni refreni već su se tada lijepili za uši i bilo je tek pitanje hoće li mlada arhitektica nabasati na kompatibilne surad­nike, a onda se i to dogodilo kroz predstave Montažstroja u kojima je kao autor podloga i producent sudjelovao i Konrad Mulvaj-Kono, nekoć basist Ove...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
09. studeni 2026 03:31