Talib Kweli, jedan od prvaka njujorškog repa, lirik neupitnog umijeća (“If skills sold truth be told/I’d probably be lyrically Talib Kweli”, repa veliki Jay Z), jedna polovica obožavanog i hvaljenog dua Black Star, priredio je sa svojim kolegama DJ Spintelectom i DJ Phat Phillijem u srijedu navečer u Zagrebu koncert za pamćenje i proslavu 50. rođendana hip hopa kakvu su ljubitelji i pratitelji te kulture mogli samo poželjeti. Zahvaljujući velikom talentu njih trojice, uzavreloj atmosferi u dvorani - što doslovnoj, što figurativnoj - te znalačkoj i raspoloženoj publici, klub Vintage Industrial u Savskoj cesti 160 te je večeri oživio duh sobe za rekreaciju u stambenoj zgradi kućnog broja 1520 u Aveniji Sedgewick u gradskoj četvrti Bronx u New Yorku u kojoj se 11. kolovoza 1973. održao prvi hip hop tulum u povijesti. Onima koji su ostali kod kuće ili bili drugdje mogu poručiti samo - nemate pojma što ste propustili.
Atmosferu u Vintageu ugrijao DJ Phat Phillie, jedna od stožernih ličnosti hrvatskog hip hopa. Obučen u majicu s likom čikaškog repera Commona, puštao je stvari koje bih okarakterizirao kao boom bap, struju unutar rapa koja je krajem 1980-ih i početkom 1990-ih bila dominantna, a koja se danas može čuti samo ako zagrebete dublje ispod površine. Interesantno, u dvoranu sam ušao oko 21:15 dok je svirala Commonova “The People” s njegova podcijenjenog albuma “Finding Forever” iz 2007. godine. Bila je to izvrsna najava za večer koja će uslijediti. Zvuk je bio ponešto muljav, no tonac ga je ubrzo pročistio. Veteran domaće scene, scene koju je u velikoj mjeri i oblikovao svojim umjetničko-poduzetničkim angažmanom, publiku je počastio pravim klasicima, uključujući i meni omiljenom “8 Steps to Perfection” legendarnog njujorškog trija Company Flow.
Phillie je nešto iza 22 sata mjesto iza gramofona i miksera prepustio DJ Spintelectu, DJ-u koji Taliba Kwelija na nastupima uživo prati već više od 10 godina. Spintelectu praktički odmah razmahao te stao puštati klasike koji su se savršeno pretapali jedan u drugog. Bilo je tu i kreativnih scratcheva te rezuckanja, uglas smo pjevali “Easy” i “Killing Me Softly with His Song”, a njegov je kratki uvod u Kwelijev nastup kulminirao mini dekonstrukcijom pa rekonstrukcijom furiozne i mračne himne “Shook Ones, Pt. II” grupe Mobb Deep. Poput producenta Havoca iz grupe Mobb Deep, DJ Spintelect malo je pomalo razvlačio poznatu melodiju iz pjesme “Jessica” Herbieja Hancocka sve dok ona nije počela zvučati kao “Shook Ones”, a zatim u priču unio i ostale zvukove koji tvore jedan od, ako ne i najboljih beatova u povijesti rapa.
U trenutku kada se Talib Kweli popeo na pozornicu Vintagea, publika je već bila rasplesana te raspoložena pa je apel iz njegove stvari “Move Something” pao na iznimno plodno tlo. Iako mu je diskografija poduža, s albumima koji znaju brojati i po 15-20 pjesama, Kweli se u Zagrebu uglavnom držao svojih prepoznatljivih hitova i pjesama koje najbolje ilustriraju koliko on voli rap i ljude s kojima je tijekom godina surađivao.
Dio koncerta tako je posvetio producentu Madlibu s kojim je napravio album “Liberation”, a publiku je počastio i pjesmom “Accordion” dua Madvillan koji čine Madlib i pokojni šampion undergrounda MF Doom. Odao je Kweli tijekom nastupa i počast još jednom hvaljenom producentu koji nas je prerano napustio, ikoni nepravilnih beatova J Dilli iz Detroita. Čak je u jednom trenutku izazvao Spintelecta da mu pusti neki beat te da će preko njega repati. DJ mu je pustio beat pjesme “Grindin’” kultnog dvojca Clipse, što je publiku oduševilo, a Kweli nije razočarao te se vješto uhvatio u koštac i s tom podlogom. Segment nastupa reper je posvetio i svom dugogodišnjem prijatelju i suradniku Yasiinu Beyju, reperu koji ipak bitno poznatiji po svom prethodnom umjetničkom imenu Mos Def. Kweli je izveo kraću verziju fenomenalnog diptiha “Definition” i “Re:Definition”, s tim da je svoju kiticu iz “Re:Definition” izveo a capella, ali tako da je stalno mijenjao brzinu kojom repa i drukčije naglašavao.
Poput iskusnog MC-a koji to nedvojbeno jeste, Kweli je tijekom koncerta stalno razgovarao s publikom, pa je tako čak i nakratko prekinuo nastup kako bi se “obračunao” s momkom u drugom ili trećem redu, koji je, njemu pred očima, nešto prtljao po svom mobitelu. Reper je odmah skužio da ovaj nešto pokušava objaviti na Instagramu pa mu je sugerirao da napiše da “Talib Kweli je*eno rastura”. Njih su dva svoj mini obračun riješili uz smijeh, a Kweliju taj mali intermezzo nije pokvario raspoloženje. Druga njegova interakcija s publikom bila je, rekao bih, još humorističnija. Jedan je mladić koji je skoro cijeli koncert proveo u prvom redu najednom je iz svog, pretpostavljam, ruksaka, izvadio šaku ploča te Kwelija zamolio da ih potpiše. Reper je pristao te ih odnio do DJ pulta gdje ih je stao potpisivati. Međutim, kada je došao do ploče “Mos Def & Talib Kweli Are Black Star”, uočio je da je ploča - bootleg, odnosno ilegalna kopija. “Mora se čovjek snaći. To mi samo govori da moram povećati inventar trgovine na svojoj internetskoj stranici”, rekao je Kweli, potpisao ploču i sve ih potom vratio mladiću iz prvog reda.
Kweli je svoj ne osobito dugačak nastup zaključio najvećim hitom “Get By”, koji je izveo u cijelosti te uz participaciju publike koja je, naravno, znala sve njezine stihove. DJ Spintelect i Kweli potom su se povukli s pozornice, međutim auditorij im nije dopustio da odu bez još jedne pjesme, pa je koncertni dio večeri Kweli završio s numerom “I Try” s albuma “The Beautiful Struggle”. Nakon što je odrepao svoje, Kweli je stao iza DJ pulta te Vintage još barem sat vremena zabavljao publiku puštajući joj apsolutne “bombe” poput “Simon Says”, “Ante Up”, “Ruff Ryders’ Anthem”, “Passin’ Me By”, “Jump Around”, “It’s Like That”, “Hip Hop Hooray”. Pri tom, valja napomenuti da se DJ Talib Kweli nije švercao te samo pustio neku unaprijed posloženu playlistu već da je zaista odradio pravi DJ nastup. S njim smo se pozdravili nešto iza ponoći te potpuno mokri i umorni od plesanja i skakanja krenuli kućama.
Osim što je bio zabavan, nastup Taliba Kwelija važan je i zato što reperi poput njega, nažalost, tonu sve dublje i dublje pod zemlju. Gotovo je s vremenima kada su on, Yasiin Bey i Common te grupe Gang Starr, De La Soul i A Tribe Called Quest pa i njihova “djeca” poput Lupea Fiasca i Joeyja Bada$$-a plesali po rubu mainstreama te su tu i tamo u njega i probili. Njihov rap, verbozan i okretan, društveno osjetljiv te antiestablišmentski, više jednostavno nije u modi. Praktički su u potpunosti zamijenili dekadentni, vulgarni i isprazni trap te tobože emotivni melodiozni rap koji se svima dopada, ali koji padne u zaborav čim Spotify ažurira svoje playliste. Kweli se protiv tih komercijalnih tendencija u rapu borio i krajem 1990-ih kada se tek probijao i pomalo je poražavajuće to što ta borba još uvijek traje. Istovremeno, ohrabrujuće je to što podzemlje svih ovih godina nije izvjesilo “bijelu zastavicu”. Pjesme koje su u srijedu odzvanjale Vintageom bile su grube u svakom smislu te riječi. Čak je i dotjerana “Get By” sa svojim soul semplovima zvučala kao kakav pankerski manifest. Rap je bez dijela svoga šarma ostao kada je prestao biti kontrakultura i postao - kultura. Isto se dogodilo i drugim kontrakulturalnim pokretima, nije rap tu poseban, međutim dokle god su tu reperi poput Taliba Kwelija i dokle god ima publike koja odbacuje repere koji su tu samo zbog love i mode, rap i hip hop nikad neće do kraja postati pop. Zato sam iz Vintagea kući otišao s osmijehom na licu. Pravi hip-hop živ je i zdrav, hvala na pitanju.