ZAGREB - I Michael Jackson nam se javio s onog svijeta . Ne da nam poruči kako mu je, uživa li u nekom onostranom lunaparku, još spektakularnijem od onog koji je izgradio na svom Neverlandu ili se, jer i to je moguće, prži na laganoj vatri zbog svojih grijeha s djecom i sumanutog rasipništva - ako vjerujete u život poslije života - nego da nastavi karijeru Kralja popa kojemu u tome ni smrt nije prepreka.
Probitačni potez
Sigurno je da bi Jacksonova povratnička turneja bila blockbuster s čijim bi se prihodima teško mjerili i Stonesi , Madonna , Springsteen ili Lady Gaga , no ako je smrt omela Michaela u koncertnim planovima, nije omela tvtku Sony da uoči Božića uskrisi Jacksona kao nesvrgnutog Kralja popa.
Baš suprotno, smrt Kralja popa jače je gorivo za uzgon novog albuma “Michael” od života Jacksona čiji se mit demontirao u glasovitom i prilično zastrašujućem dokumentarcu “Living With Michael Jackson” Martina Bashira te na suđenju zbog optužbi o napastovanju djece na Neverlandu. Čak ni pomno pripremana turneja ne bi mogla novi Jacksonov album pogurati koliko to može smrt Kralja popa pogurati album “Michael”.
Punac kao uzor
Pokojni Tupac dobro zna kako se vodi posthumna karijera, objavio je sedam posthumnih albuma u multimilijunskim nakladama, ali ni takav uspjeh nije benchmark za ono što će se događati s Jacksonom. Benchmark za posthumnu karijeru Kralja popa je posthumna karijera njegovog bivšeg punca i Kralja rocka Elvisa.
Ne gledam Opru, ali čitam kako je u njezinom showu Michaelova majka Katherine kukala kako su neke od pjesama na albumu “Michael” fejk, lažnjak. Quincy Jones, producent najprodavanijeg albuma u povijesti glazbe, Jacksonovog “Thrillera”, također je izjavio kako je “Michael” trebao ostati u arhivi Sonyja.
Majka kuka
Svaka čast majci pokojnika i Quinciju, producentu starog kova, no mislim da nisu u pravu. Ne zato što vapim za Jacksonovom glazbom, nego zato što smatram da novi album Michael ne bi bitno drukčije realizirao ni da ga je objavio za života. Naime, pop albumi već godinama se ne snimaju kako je to Quincy režirao na “Thrilleru”, nego poput sklapanja automobila u globaliziranoj automobilskoj industriji.
Danas je industriji dovoljno da od djelića Michaelovih vokala i živog Akona “stvori” duet “Hold My Hand” koji možda zvuči frankenštajnovski, ali jednako bi tako zvučao i da je Akon zamolio Michaela da mu gostuje na toj pjesmi. Sve je to masovna industrijska proizvodnja iz pogona producentskih “lumena” poput dance-pop gurua will.i.ama (Black Eyed Peas) koji je i u “Michaelu” imao prste.
Frankenštajnovski duet
Jest da na “Michaelu” ima i starijih pjesama poput “Behind The Mask” i “Much Too Soon” (ostavština iz vremena “Thrillera”) koje je trebalo osuvremeniti i poravanati s novijim snimkama, jest da je nekoliko pjesama skrpano da koliko-toliko drže vodu, jest da “(I Can't Make It) Another Day” zvuči više kao pjesma Lennyja Kravitza (koji je na njoj radio) negoli Michaela Jacksona, jest da se na nekim pjesmama Michael doima umorno, možda i “poput duha”, kako to otužno konstatira kolegica Kitty Empire iz Guardiana, ali vjeruje li itko da bi konačan rezultat bio bitno bolji da je Michael poživio dovoljno dugo da dovrši svoj novi album? Na “Michaelu” ima tek jedna stvar koja podsjeća na zlatno doba groznice “Thrillera”, a da istodobno zvuči poput suvremenog R&B hita (“Hollywood Tonight”).
Možda u to vjeruju mnogi kupci “Michaela”, ali mene nećete uvjeriti. Budimo realni, Michael Jackson je bio bitan samo kao pop fenomen, keš-mašina, sjajan plesač, MTV ikona i vlasnik nekoliko najprodavanijih albuma u povijesti popularne glazbe, ali je četvrt stoljeća bio i sinonim najgorih manipulativnih procesa u glazbenoj industriji.
Osuđen na to da od malih nogu bude pop zvijezda, Michael nažalost nikada nije odrastao, nije živio u realnosti i nije mogao ništa bez teške artiljerije diskografske industrije, bombastične produkcije i barnumovske promocije. Ovaj album samo nastavlja niz tako osmišljene pop karijere.