Otkad filmove snima na engleskom jeziku, grčki redatelj Yorgos Lanthimos više nije kuriozitet proizašao iz kratkog životnog vijeka filmskog smjera "grčkog čudnog vala", nego opće mjesto srednjostrujaškog filma i filmaš vrlo osjetljiv na popkulturni duh vremena. Iako je njegova apsurdistička crna komedija "Kinds of Kindness" iz 2024. godine značajno zaostala za komercijalnim uspjehom ranijih "Ubogih stvorenja" i "Miljenice", kadar u kojem Lanthimosova stalna suradnica Emma Stone ispred ljubičastog sportskog automobila energično pleše na electro-pop glazbu dosegnuo je internetsku slavu. Stone u filmu - uvjerena da je ispunila zadatak pronalaska žene koja mrtve može vraćati u život za svoj seksualni kult - svoju sad dokazano opravdanu samopouzdanost slavi uz primjerenu pjesmu, pamtljivu "Brand New Bitch", tad malokome poznate švedske electro-pop i post-club glazbenice Cobrah.
Početkom ožujka ove godine Cobrah - točnije, dvadeset i devetogodišnja Clara Blom Christensen - je izdala svoj prvi album, "Torn" (Rastrgana), čija instrumentacija, samopouzdano poigravanje žanrovima i produkcija nimalo ne nalikuju nečijem debitantskom uratku. U sklopu turneje najavljene još u veljači Cobrah je na posljednjem izdanju glazbenog festivala Coachella nastupila na pozornici Mojave, oazi alternativne glazbe unutar Coachelline komercijalnosti. Prešutno namijenjena alternativnim oblicima klupske i industrijske glazbe te povremenim izletima u post-punk, Mojaveova je postava ove godine, uz Cobrah, uključivala FKA Twigs, danas vodeće ime eksperimentalnog electro-popa, Slayyyter, enfant terrible abrazivnog art-popa, ambijentalni industrijski slowcore svojstven Ethel Cain te Interpol i Iggyja Popa, kultna glazbena imena koja su tijekom desetljeća karijere, na sebi svojstvene načine, preobrazila razvojne smjerove svojih žanrova.
Cobrin pravocrtni uspon među vodeće alternativne glazbenike neće iznenaditi nikoga tko je 2024. godine odlučio istražiti glazbu na koju se Emma Stone ritala u "Kinds of Kindness". Otkad se na početku karijere združila sa svojim producentima, švedskim dvojcem Medium, sazdanim od Hannesa Roovera i Isaaca Hördegårda, Cobrah stvara zrele i kompetentne projekte na razmeđi electro-popa, hyper-popa i rjeđeg žanra dekonstruirane klupske glazbe, koji elektroničku glazbu razlaže uvođenjem abrazivnih interpolacija, naglih prekida ili industrijskih šumova stakla i željeza. Kao što je današnja glazba žanr post-cluba naslijedila od privatnih tuluma u njujorškim skladištima gdje su avangardni glazbenici i šminkeri eksperimentirali s agresivnim intervencijama u house i electro, Cobrina tematika samouvjerene emancipacije i prepoznatljiva estetika izvedeni su iz njezina zanimanja za gotičke stilske trope i švedsku BDSM zajednicu. Strukturalno, žanrovski okviri koje je Cobrah odabrala dolaze s određenim pravilima. Nagli prekidi melodija disonantnim zvucima dekonstruirane klupske glazbe ne dopuštaju osobito duge stihove, a složenost artificijelne instrumentacije nagrađuje rimovanje i ponavljanje. Zasebno, ni kratkoća stihova ni potreba za rimom ne moraju osobito sapinjati inteligenciju tekstualnog sadržaja glazbe. Međutim, sveden na melodičnost pjevanih pojmova i podređen funkcionalnosti unutar cjeline, verbalni sadržaj Cobrine glazbe ne nudi osobito prosvjetljujuće uvide, što također vrijedi za doslovne značenjske slojeve glazbe FKA Twigs i sličnih glazbenika. Torn je, iznad svega, izvanredno dosljedan konceptualni album, koji tematiku napetosti između samopouzdanosti izvedene iz pomno osmišljene javne persone i njezine otuđujuće artificijelnosti preispituje prvenstveno zvukovnim inovacijama.
Tri skupine
Tematski, jedanaest pjesama s Cobrina debitantskog albuma mogu se podijeliti u tri skupine. Cobrah isprva izvodi ulogu samopouzdane klupske ikone i fatalne žene, u drugoj skupini ranjivijih naslova razotkriva podložnu nesigurnost osobe koja vlastitu vrijednost u tolikoj mjeri izvodi iz tuđeg odobravanja, a na koncu podliježe nagonima za samouništenjem. Samosvojnu Cobrah pronalazimo u pjesmama poput "Excusez Moi", "Hit Girl" i "Platinum". Cobrah personu žene koja se ne mora prilagođavati onome što se očekuje od običnih ljudi u "Excusez Moi" utjelovljuje stihovima "Ne čekam, ne odgovaram (ispričaj me), ne plaćam, ne žudim, ne hvalim (ispričaj me)", a artificijelnost komercijalnih savjeta za stjecanje samopouzdanja potom ismijava strofom hotimično afektiranom poštapalicama: "Sve ovisi o tebi, znaš? Mislim, što god želiš učiniti, totalno bi to trebao učiniti, kao, nešto što je, kao, posve tvoje, znaš? Iskreno, baš me i nije briga, ovdje se radi samo o meni." Cobrina persona fatalne žene uz manje ironične samosvijesti nosi pjesmu "Hit Girl", igru riječima između slenga za popularnu djevojku (it girl) i ženske inačice slenga za plaćenog ubojicu (hit man), a "Platinum" funkcionira kao paralelna satira suvremene slave ("Hladna sam kao kamen dok poziram za promotivne materijale"), samoreferencijalno namigivanje pjesmi "Brand New Bitch" ("Želiš li raditi što i ja? Znaš li kako? Izgledati kao ja, potpuno nova?") te dokaz srodnosti electro-popa i stihovne repeticije, s dvadesetak uzastopnih dahtanja riječi "platina". Tekstualna ranjivost koju je Cobrah obećala u najavama albuma prisutnija je u naslovnom singlu "Torn", u kojem uz dramatičan prekid uvodne strofe pulsirajućim sintesajzerom emocionalnu rastrganost opjevava stihovima: "Tako sam dugo oko svega rastrgana, zašto ne uspijevam razmišljati, jesam li pogriješila?" Uz sve prigušeniju glazbu, sraz između statusa kojem teži i statusa koji živi na koncu sažima strofom "Samo se naganjam, a trebam se ukrotiti, ukrotiti". Suštinsku proizvoljnost odabira jedne od mnoštva lažnih persona zatječemo i u pjesmi "Snow White", gdje Cobrah slušateljstvu poručuje da je "sve već osmislila, mogu biti Snjeguljica, mogu biti tako divlja", samo kako bi drski stih "Najbolja sam svih vremena" potom smjesta popratila sa "Svi ćemo umrijeti, zar ne?" Tjeskobu prinudnog natjecanja s vlastitom javnom ličnošću na singlu "IG" razlaže repetitivnim rafalom sadržajno vrlo različitih stihova "Gledam svoj Instagram, sviđa mi se moj Instagram, seksi sam poput svojeg Instagrama, pratim svoj Instagram, mučno mi je od svojeg Instagrama, izbrisat ću svoj Instagram", pa stihove poput "razmjenjujete moje gole slike" nasumično presijeca opisom same sebe kao "djevice, tako čiste".
Cobrah je vjerojatno najzanimljivija kad govori o neželjenim nuspojavama proboja do uspjeha izuzetno erotiziranim imidžem nadahnutim BDSM praksama. Sumorni šapat pjesme "Dog" u spoju s klupskim prekidima izražava Cobrino samosažaljenje zbog vrste pozornosti koju je svojim nastupom privukla: "Željela bih psa, željela bih psića, željela bih zajedničku budućnost, a ti me samo želiš pojebati. Željela bih kućicu na brežuljku, željela bih da umremo zajedno, a ti me samo želiš dotaknuti." Nakon što ustanovi da je čak i njezin užitak u seksu s partnerom ili partnericom potaknut time što samo želi njihovo suosjećanje, Cobrah pjesmu završava logičkim zaključkom "Željela bih umrijeti." Završna pjesma albuma, "Really Hard", na pritisak održavanja dosegnute letvice kvalitete odgovara žudnjom za nasilnim samouništenjem. Otvaranje pjesme stihovima "Udari me autom, udari me zbilja snažno, zdrobi me kamionom" postupno poprima smisao kao usporedba sa, za Cobrah jednako neugodnom, strofom "Odvedi me na koncert, moram dokazati da još uvijek vrijedim, a ne mogu disati u inozemstvu".
Iako je Cobrah i na "Tornu" transgresivna prvenstveno svojom produkcijom i udisanjem novog života u dugo previđani žanr post-cluba, format albuma njezin je dosadašnji registar obogatio potrebom da diverzificira svoj tekstualni sadržaj. Persona fatalne žene koja koketira i s queer identitetom možda je mogla funkcionirati na njezinim doista početničkim EP-ovima od četiri pjesme, no kao pripovjedačko lice čitavog albuma ubrzo bi postala zamorna. Štoviše, dugo očekivani povratak žanrova electro-popa i hyper-popa u zbiljsku srednju struju "Bratom" Charli xcx i "Eusexuom" FKA Twigs oslanjao se na sličnu ravnotežu klupskih singlova pripovijedanih iz konceptualne persone albuma i ranjivih, dnevničkih pjesama koje dokazuju da su svjesne plastičnosti imidža koje izvode za javnost. Cobrah stoga doista pripada društvu alternativaca Coachelline pozornice Mojave.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....