Koncertna dvorana Lisinski, 10. veljače, ugostit će jedan od najboljih orkestara srednje Europe, Slovačku filharmoniju, s prominentnim dirigentom Danielom Raiskinom, dok je pijanisti naš "srebrni" Lovre Marušić, s kojim smo razgovarali u tom povodu. Ulaznice su već skoro rasprodane.
* Uskoro imate veliki nastup u Zagrebu, što možemo očekivati...
- Pripala mi je ogromna čast nastupiti u jubilarnoj, 50. obljetnici dvorane Lisinski i ciklusa subotom. Nastupam uz jedan od vodećih orkestara i fantastičnog maestra Daniela Raiskina, jednog od najaktivnijih dirigenata u Europi, u našem hramu muzike, u kojem se veselim nastupati svaki put kao da je prvi. Nadam se da će publika uživati u jedinstvenom, 4. koncertu za klavir i orkestar L. V. Beethovena, djela, koje je zaista ostavilo veliki pečat u literaturi klasične glazbe.
* Prije mjesec dana osvojili ste srebrnu nagradu na prestižnom pijanističkom natjecanju u Bonnu, International Beethoven Telekom Piano Competition. Samo natjecanje, primjera radi, jest kao jedan od ATP turnira, Grand Slamova u tenisu, spada u 10 vodećih klavirskih natjecanja u svijetu...
- Repertoar koji svi pijanisti moraju savladati i predstaviti ogroman je i prilično zahtjevan te uključuje oko četiri i pol sata glazbe. Kao odlučujući faktor ne bih naveo samo jedan, ima ih više, kao, primjerice, kako se osjećaš tog dana, koliko si spavao, a možda naprosto koliko imaš sreće u tom trenutku. Možda i zato što mi je sama muzika L. V. Beethovena vrlo bliska već od malih dana, počevši od državnog natjecanja u prvoj kategoriji, kad sam svirao kao mali prvu njegovu sonatu. Donekle mogu zahvaliti i svojem iskustvu, jer ipak sam bio jedan od najstarijih na natjecanju.
* No konkurencija je bila žestoka...
- Sama atmosfera na bilo kojem tako velikom natjecanju nije nikako druželjubiva, kandidati ne razgovaraju previše jedan s drugim, rijetko tko pita jedan drugog kako je, ili otkud je stigao i kod koga studira. Zbog toga nekako mislim da u suštini natjecanja nisu humana te zapravo sam se i zbog toga i odlučio napraviti festival, gdje ću moći pozvati svoje prijatelje i gdje ćemo dijeliti užitak glazbe zajedno, međunarodni festival komorne glazbe u Omišu "Ostinato", te s ponosom mogu reći da je jedan od najboljih u državi i u ovoj regiji. Moram zahvaliti gradonačelniku grada Omiša Ivi Tomasoviću te Petru Buljeviću, direktoru Centra za kulturu, koji je meni i Latici Anić, sjajnoj mladoj violončelistici, pružio tu priliku.
* Kako se jedan dječak odluči u današnjem svijetu za klavir i tome ostane odan...
- Moja sestra Ivana sjajna je pijanistica, te profesorica, sadašnja pročelnica klavirskog odjela u školi u Imotskom, ona mi je bila prva vodilja, i prvi zvuci klavira proizlazili su od nje. Mislim da je to bila stvar nekakvog prirodnog odabira, s obzirom na to da smo imali instrument doma. Naime, ja sam imao privilegij te me dočekao pijanino, međutim, moja sestra je počinjala tako da je vježbala u samostanu te je vježbala doma na maminoj harmonici, na kojoj je nekoć sama svirala. Moja sestra je vježbala, a roditelji su rastezali harmoniku. Kasnije su roditelji nabavili pijanino... I sve je dalje išlo nekako jednostavno, prema inerciji. Naravno, bilo je uspona i padova...
*Vaša prva učiteljica klavira bila je Rozarija Samodol u Omišu?
- Rozarija Samodol mi je prva postavila ruke za instrument, prva me na neki način upoznala s ljepotom samog instrumenta. Bila je vrlo blagonaklona prema meni, i što je najvažnije, upoznala me s pokojnim direktorom glazbene škole u Omišu Mihovilom Popovcem, kojem sam zahvalan do kraja života za odlazak u Moskvu, u najprestižniju glazbenu školu na svijetu, u klasi Natalije Trull, danas jedne od najpoznatijih i najboljih profesora na svijetu.
* Proputovali ste pola svijeta, pamtite li neki nastup ili natjecanje posebnim?
- Izdvojio bih veliko natjecanje u Clevelandu, gdje sam također osvojio srebrnu medalju te nastupio u legendarnom Severance hallu, s velikim Clevelandskim simfonijskim orkestrom koji se smatra jednim od najboljih u svijetu. I nastup sa Zagrebačkom filharmonijom te maestrom Davidom Runzom, izvodeći 25. koncert W. A. Mozarta u koncertnoj dvorani Lisinski u prošloj sezoni.
* Koga najviše volite svirati?
- U startu mislim da se ne bih mogao odlučiti za jednog autora, ali kada bih trebao izdvojiti, onda mislim da mi je vrlo izazovna i bliska glazba L. V. Beethovena, prema senzibilitetu mislim da mi odgovara muzika R. Schumanna, te bih ju volio više istražiti, a obožavam muziku Haydna i Bacha.
* Koliko dnevno vježbate?
- Iskreno, kako kada, ponekad sedam sati, ponekad sat vremena dnevno, dok ponekad uopće ne vježbam, mislim da smo svi ljudi, i zdravo je nekad imati vrijeme i za odmor. Vježbam onda kada imam jasnu ideju što bih volio i kako svirati.