U ovoj palanki, u kojoj se i A.D. 2019 sporimo što iz popularne glazbe spada u kulturu, nije lako održavati jazz sastav, ma koliko kvalitetan bio. Stoga je uspjeh sastava Chui koliko neočekivan, toliko i jako važan. Kad znamo da je povrh svega njegov lider Toni Starešinić u ovoj dekadi, ponajviše od ovdašnjih glazbenika, jazz pogurao u sfere u kojima ta glazba u nas gotovo da nikada nije obitavala, unatoč nekim i tek donekle usporedivim nastojanjima Boška Petrovića sa sastavom B.P. Convention u dalekim socijalističkim 70-ima, onda je čudo sastava Chui još veće i značajnije.
Danas su i tržišne okolnosti i kulturne institucije uglavnom gluhe na takve dosege iako je još od prvog albuma “Chui” (2012.) čujno koliko Starešinić, uz svoje suradnike, drugačije promišlja, komponira...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....