'KUĆA BEZ KROVA'

RECENZIJA NOVOG ALBUMA MILE KEKINA Poanta nije u odlasku u tuđinu, nego u tome da domovinu učinimo boljom za život

 Roberto Pavić
 Metaforično kantautorsko rock djelo o ljubavi i braku, djeci i djetinjstvu, odrastanju i starenju, cesti i putovanju, domovini i tuđini, iskanju sreće i trpljenju životnih nedaća u urušenoj zemlji koja sve više nalikuje kući bez krova
 Metaforično kantautorsko rock djelo o ljubavi i braku, djeci i djetinjstvu, odrastanju i starenju, cesti i putovanju, domovini i tuđini, iskanju sreće i trpljenju životnih nedaća u urušenoj zemlji koja sve više nalikuje kući bez krova

U godini u kojoj Hladno pivo velikim koncertima obilježava tri desetljeća postojanja, Mile Kekin odlučio je objaviti drugi solistički album “Kuća bez krova”.

Onaj prvi, “U dva oka” pod imenom Mile i putnici, objavio je 2001. godine, a s tog stilski zbrčkanog pop albuma sa šansonijerskim, kantrijaškim, acid-jazz i funky ukrasima u sjećanju su ostali tek dueti s Ivankom Mazurkijević, “Maslina” i “Dolje je bolje”, dok se ostatak i danas doima rastresito i inferiorno u odnosu na domete Hladnog piva od kojih su najznačajniji prošle jeseni sakupljeni na kompilaciji “30 godina”.

Album ceste

“Kuća bez krova” ostavlja bitno bolji dojam, a iako bi se neke od pjesama zgodno (s)našle i u repertoaru Kekinovog matičnog benda, nakana da ga objavi kao solo album posve je is...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. prosinac 2025 00:09